Kolaps turske lire – ni Alah ne pomaže

Turska lira i dalje dramatično gubi vrijednost nakon što je američki predsjednik Donald Tramp najavio da će udvostručiti kaznene carine na turski čelik i aluminijum. Lira je momentalno u odnosu na dolar oslabila za 19 odsto te sada dolar vrijedi 6,62 lire.

Vašington traži puštanje pastora Enrdjua Bransona i drugih američkih državljana iz turskih zatvora. Branson je optužen za bliskost sa Fetulahom Gulenom čiji pokret je u Turskoj označen organizatorom propalog puča prije dvije godine.

Turska valuta je od januara izgubila trećinu vrijednosti u odnosu na evro zbog hroničnih sukoba režima u Ankari sa Zapadom i nesigurnosti koju osjeća ekonomija. „Mijenjajte evro, mijenjajte dolar i zlato iz slamarica za lire u našim bankama. Ovo je nacionalna borba", pozvao je predsjednik Redžep Tajip Erdogan, ponovo nazivajući raspad lire „privrednim ratom" za koji krivi Zapad.

„Turska baulja ponorom", piše o stanju turske ekonomije Noje osnabriker cajtung. „Politički se zemlja pod predsjednikom Erdoganom pretvorila u islamsku autokratiju. Privredno ide strjelovito nadole. Dramatični pad vrijednosti turske lire zajedno sa žestokim tempom inflacije jesu vijesnici prijetećeg sloma. Mnoge zadužene firme i privatna domaćinstva bi prije ili kasnije mogli da imaju problema da plaćaju obaveze. Onda će pući kreditni mjehur."

List piše da bi Erdogan još uvijek mogao da spriječi kolaps, ali samo radikalnom promjenom kursa. „Morao bi da se oprosti od svoje antizapadne politike kao i ekonomske politike zasnovane na gomilanju dugova. Ona je donijela megalomanske građevine, ali ne i održivi rast."

Ugledni Frankfurter algemajne cajtung piše: „Kako Erdoganu treba mnogo novca da usrećuje narod, on se brani od politike viših kamata koja bi mogla da ugrozi privredni rast. Zemlja sa stopom inflacije od 15 odsto hitno treba povisiti kamate, kako bi stabilizovala valutu. Erdogan svojim načinom ophođenja u krizi rizikuje ozbiljnu štetu po zemlju koja bi se onda mogla zauzdati samo još uz pomoć spolja, recimo uz Međunarodni monetarni fond. Takav scenario bi za autokratu poput Erdogana morao biti noćna mora. Ali on uporno srlja baš ka tome."

Konzervativni Velt piše da Erdoganu nije ostalo ništa drugo nego da „doziva Alaha kako bi branio svoju nesnosnu ekonomsku politiku". „Ovu nepriliku bi EU trebalo da iskoristi nudeći nove razgovore, ali i da pojača pritisak. Zemlji treba temeljno saniranje, slobodna Centralna banka, nezavisno pravosuđe, spoljna politika bolje koordinisana sa partnerima iz NATO."

„EU ne može sebi da priušti da digne ruke od Turske. Previše je važan strateški položaj ove članice NATO i previše je značajan izbjeglički dil. Ako zemlja bude morala da proglasi bankrot, stanovništvo čekaju teške godine. Tu ni svemoćni neće moći da pomogne", zaključuje Velt.

Više listova podsjeća na mogući domino-efekat po Evropu. „Od monetarne slabosti brzo bi mogla da nastane bankarska kriza. To bi pogodilo španske, francuske, italijanske i njemačke banke. Ako dođe do sloma, pogođeno bi bilo 6.500 njemačkih firmi koje rade u Turskoj", piše Merkiše odercajtung.

A to, kako dodaje Hanoverše algemajne cajtung, već raduje evropske nacionaliste: „Ako bukne požar u bankama evrozone, najprije će se u pepeo pretvoriti planovi Emanuela Makrona o tješnjem povezivanju u EU."

priredio Nemanja Rujević