Koalicije u Njemačkoj koje niko nije želio
3. septembar 2019
Joschka Fischer je često bio u ulozi političkog pionira. Dugo prije nego što je postao prvi i do sada jedini njemački ministar vanjskih poslova iz redova Zelenih (1998-2005) on je bio prvi ministar iz Zelenih na nivou jedne savezne zemlje. U decembru 1985. godine on je u Hessenu ispred svoje stranke, kao mlađeg partnera Socijaldemokrata, preuzeo resor za okoliš i energiju. Državni nivo je i zbog toga slovio kao senzacija jer su Zeleni bili protiv proširenja međunarodne zračne luke u Frankfurtu i zbog toga imali žestok sukob sa SPD-om.
Brojni protagonisti Stranke Zelenih, osnovane tek 1980. godine, su imali militantnu prošlost kao borci sa ulice. Sam Fischer je poticao iz tog miljea. Kulturološke razlike u odnosu na Holgera Boernera - SPD-ovog premijera Hessena i izučenog zidara, specijaliziranog za beton, jedva da su mogle biti veće. "Fotografije sa mnom i Zelenima za pregovaračkim stolom neće biti moguće ni kao foto-montaža", izrugivao se Boerner tokom predizborne kampanje. Pa ipak ovaj socijaldemokrat se tada upustio u avanturu sa Zelenima, jer nije imao potrebnu većinu.
Nasljednica DDR-ove državne stranke SED je došla na vlast 1998. godine
Za Kršćanskodemokratsku uniju (CDU) Zeleni su još dugo bili provokacija. Stranka, koja je u svojoj ranoj fazi između ostalog zahtijevala izlazak Njemačke iz NATO-a, bila je iz perspektive konzervativaca sigurnosni rizik i prije slučaj za Službu za zaštitu ustavnog poretka. Tek 2008. godine i time 23 godine nakon crveno-zelene premijere u Hamburgu je formirana prva crno-zelena (CDU-Zeleni) pokrajinska vlada. Do tog trenutka je već postojalo deset koalicija između SPD i Zelenih, i one su bile već rutina.
Veoma sporna je dugo vremena bila i crveno-crvena koalicija (SPD-Lijevi). Na istoku Njemačke je strah od ove koalicije okončan 1998. godine, devet godina nakon okončanja diktature DDR-a. U Mecklenburg-Vorpommernu je SPD sklopio svoju prvu koaliciju sa Strankom demokratskog socijalizma (PDS), današnjom Lijevom strankom. Time je nasljednici DDR-ove državne komunističke stranke SED pošlo za rukom da dođe na vlast. To su prije svega žrtve bivšeg komunističkog režima doživjele kao nametanje i skandal.
Još veći je bio bijes kada je 2002. godine i u Berlinu formirana koalicija između SPD-a i PDS-a - u gradu koji je 28 godina bio podijeljen Zidom. Unatoč tome se SPD-ov premijer Klaus Wowereit odvažio na rušenje ovog tabua. Time su stanovnici istočnog Berlina prvi put dobili osjećaj da su učestvovali u donošenju političkih odluka. Jer izborima je nastavljen raskol - u zapadnom dijelu dominirao je SPD, na istoku PDS.
U Saksoniji-Anhaltu crno-crveno-zeleni (CDU/Lijevi/Zeleni) vladaju od 2016. godine
U međuvremenu, širom zemlje postoji sve više koalicija koje čine tri stranke jer masovne stranke CDU i SPD posvuda dobijaju manje glasova. I jer niko ne želi koalirati sa Alternativom za Njemačku (AfD) nastaju odjednom neočekivane alijanse protiv desničarskih populista. U Saksoniji-Anhaltu je zbog toga od 2016. godine prvi put na vlasti crno-crveno-zelena koalicija (CDU/Lijevi/Zeleni). Manje iz naklonosti a više iz nužde. U Saskoj je sada također sve na ovom triju jer CDU ne želi koaliciju sa AfD-om i strankom.Lijevih
U Brandenburgu međutim se čini da će doći do crveno-crveno-zelene koalicije. Riječ je o modelu koji je prvi put kreiran u Thueringenu 2014. godine. Ono što je posebno u tome je sljedeće: Budući da je Lijeva stranka tamo najjača ona prvi put postavlja svog premijera i to u liku Bode Ramelowa. Thueringer je u još jednom pogledu bio premijera. U međuvremenu crveno-crveno-zelena koalicija vlada i u saveznim zemljama Berlin i Bremen, međutim u obje je na čelu socijaldemokrata.
Zbog AfD-a na istoku sve češće koalicije tri stranke
Ukoliko se stranke u Brandenburgu i Saskoj odluče za koalicije koje čine tri stranke, onda bi pet od šest saveznih zemalja sa istoka Njemačke na čelu imalo tropartijsku koaliciju. Mecklenburg-Vorpommern bi bila jedina savezna zemlja na čijem je čelu koalicija koju čine dvije stranke (SPD i CDU). Zbog uspona AfD nastaju koalicije, koje prvobitno niko nije želio. Na istoku se sada ubrzano događa ono što se u dvopartijskim koalicijama razvijalo tokom dužeg vremenskog perioda: Formiraju se vlade koje su iz ideoloških i programskih razloga dugo vremena slovile kao nemoguće.
Sve se čini lakšim sa takozvanom semafor-koalicijom koju čine SPD, Liberali FDP i Zeleni (crveni, žuti, zeleni). Premijeru je ova koalicija imala 1991. godine u saveznoj zemlji Bremen. Jedna druga konstelacija boja nastala je 2009. godine u Saarlandu: crno-žuto-zelena (CDU/FDP/Zeleni). Ovaj trio je nazvan Jamajka koalicija jer zastava ove zemlje ima iste boje. Nakon izbora za Bundestag dugo vremena se činilo da će Angela Merkel formirati prvu Jamajka koaliciju na saveznom nivou. Ipak FDP je u posljednjem trenutku je prekinuo pregovore i odustao od ove koalicije. I u ovom slučaju važi: Savezne zemlje su pri prevazilaženju političkih zidova brže od državnog nivoa.