Ko će na banket sa Erdoganom?
24. septembar 2018
Mnogi političari koji se očekuju na banketu kod Štajnmajera otkazali su svoje gostovanje, na primjer, poslanik Stranke slobodnih demokrata (FDP) u Bundestagu Bidžan Džir-Zaraj. On je rekao da „kao poslanik ne može da večera s Erdoganom dok njemački državljani sede u turskim zatvorima", a Ankara se sve više udaljava „od demokratskih vrijednosti i ljudskih prava". Poslanica Ljevice Sevim Dagdelen postupila je slično – rekla je da jeste za dijalog s Turskom, ali da ovako postavljen okvir državne posjete za banketom i vojnim počastima smatra potpuno neprimjerenim. Ona je dodala da umjesto večere sa Erdoganom hoće da se pridruži demokratskim protestima protiv njega.
S druge strane, političar Zelenih Džem Ozdemir, inače vrlo kritičan prema turskom predsjedniku, najavio je da će otići na banket upravo zato da bi tamo Erdogan vidio nekoga ko ne prihvata njegovu politiku. Još na Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti u februaru bilo je spektakularnih scena kada su se Ozdemir i Erdogan našli u istom hotelu. Erdoganovo obezbjeđenje je nasrnulo na Ozdemira sa optužbom da je on terorista, pa je od tog trenutka Ozdemira čuvala policija.
Tokom svoje posjete, Erdogan će otvoriti i novu džamiju u Kelnu, najveću u Evropi. Džamija je građena pod pokroviteljstvom Ditiba, Tursko-islamske unije vjerskih organizacija. Ditib je u Njemačkoj pod sumnjom da špijunira i goni sljedbenike Fetulaha Gulena kojeg Erdogan smatra teroristom i državnim neprijateljem broj 1. U izvještaju Njemačke službe za zaštitu ustavnog poretka piše da su imami iz regiona Diseldorfa, Kelna i Minhena slali turskim konzulatima u tim gradovima liste imena i ustanova čije djelovanje smatraju neprijateljskim. Tako Ditlib zapravo ima funkciju neke vrste tajne službe i zato Služba za zaštitu ustavnog poretka upravo razmatra da li da drži tu organizaciju pod prismotrom.
„Koliko god nas budu boljele slike kada sljedeće nedjelje turski predsjednik Erdogan bude na njemačkom tlu, toliko ćemo morati i da se pomirimo s tim da je on demokratski izabran predsjednik Turske. On ne bi ni bio prvi autokratski predsjednik koji pojsećuje Saveznu Republiku Njemačku. Iskreno rečeno, raduje me to što moja vlada nije osula verbalnu paljbu i što i pored svih suprotnosti i razlika u mišljenjima i dalje traži dijalog sačuvavši politički stil", piše kolumnistikinja Bilda am Zontag Hatidže Akjun.
Zidojče cajtung piše da „Berlin i Ankara žele da poboljšaju međusobne odnose i da bi u tome trebalo da pomogne – dobro poslovanje". „Raspoloženje između Njemačke i Turske je pokvareno, posebno otkako Erdogan nakon neuspjelog puča od prije dvije godine oštro postupa protiv svojih kritičara. Sa svojom politikom on je doveo zemlju do duboke ekonomske krize, a nju su pogoršale i sankcije predsjednika SAD Donalda Trampa. Stopa inflacije u Turskoj je dvocifrena, vrijednost turske valute drastično pada. Preduzeća ne mogu više da otplaćuju kredite, pa se zatvaraju. Zemlji je potrebna pomoć da bi bila spriječena privredna katastrofa."
„To ne funkcioniše, gdine Erdogan", poručuje komentator lista Frankenpost, „prvo porazbijate porcelan, a onda biste da lijepite. Erdoganu kod kuće gori pod nogama, jer je mnogo žario i palio, i na kraju doveo do krize sopstvene privrede – one koju je svojom politikom nekada učinio velikom. Sada, kada se zakačio sa moćnima na koje je polagao – sa novim „prijateljima" Donaldom Trampom i Vladimirom Putinom, on bi najradije da vrati događaje kao da se ništa nije desilo. Nijemci treba da mu pomognu da se izvuče iz blata, i oni moraju pokušati da to učine. Ali, ako Erdogan od svoje države i dalje bude pravio veliki zatvor, blokiraće svoju namjeru da uspostavi nove i dobre njemačko-turske odnose."
List Frankfurter rundšau piše da „Samo povratak demokratiji i pravnoj državi može da vrati povjerenje koje želi 7000 njemačkih firmi u Turskoj. Doduše, Erdogan je svoju zemlju pretvorio u autokratsku državu i to u mjeri zbog koje ne može da se razazna kako bi to moglo praktično da funkcioniše. Zato bi Njemačka trebalo da iskoristi priliku da bi joj Erdogan učinio konkretne ustupke. Recimo, da ne daje Ankari nikakvu pomoć dokle god se u Turskoj iz političkih razloga zatvaraju građani EU. Da se razgovori o širenju carinske unije EU nastave tek kada uhapšeni opozicionari kao što su branitelj građanskih prava Osman Kavala ili kurdski političar Selahatin Demirtaš budu pušteni na slobodu."
Priredio Saša Bojić