Ko to maršira protiv izbjeglica?

Skoro polovina svih slučajeva rasističkog nasilja (61 od 130) prošle godine dogodilo se u istočnim dijelovima Njemačke, mada tamo živi samo 17 odsto njemačkog stanovništva. Treba sačekati statistike za ovu, 2015. godinu. Sve veći broj izbjeglica sigurno neće uticati da se broj napada smanji. Ali, zašto je ksenofobija toliko izražena u istočnoj Njemačkoj, naročito u Saksoniji?

Nema sumnje - Pegida je podstakla ksenofobiju u Saksoniji. Ne treba zaboraviti da se u gradovima i selima u zapadnoj Njemačkoj takođe pale objekti planirani za izbjeglice. Pomenimo samo nedavne napade u Bavarskoj ili Baden Virtembergu. Međutim, u Saksoniji to ipak ima drugačiju dimenziju. Ne samo da neonacisti naoružani pivskim flašama i raketama, urlajući marširaju ulicama gradova istočne Njemačke, već ih prate i zabrinuti, stariji građani i mlade porodice. Psihoanalitičar i pisac Hans-Joahim Mac upozorava: "Ta problematika izazvana izbjeglicama, se ne smije svesti na mali broj ekstremnih desničara".

Loše integrisana istočna Njemačka

To je problem o kojem se u javnosti nerado govori. "U istočnoj Njemačkoj, postoji veliki broj gubitnika ujedinjenja koji poslije 1989. godine nisu bili dobro integrisani. Taj problem se nastavlja kroz generacije, u porodicama, jer i nova generacija je žrtva socijalnih uslova ili životne sredine", objašnjava Mac. U njegovoj knjizi "Zastoj osjećanja" objavljenoj poslije ujedinjenja, taj psihoanalitičar opisuje razočaranje stanovništva Istočne Nemačke čija se očekivanja nisu ispunila nakon rušenja Berlinskog zida i pada željezne zavjese.

Te psihološke, duševne povrede su plodno tlo za bijes i mržnju. "Mržnja je u potrazi za objektom na kojem može da se iskali bez opasnosti. Azilanti su pogodni objekti jer su u posebnoj situaciji socijalnog stresa", kaže Mac. Problem izbjeglica je realni problem u njemačkim gradovima na istoku zemlje – problem otežavaju preopterećene opštine i nedostatak komunikacije sa građanima.

Politikolog Verner Pacelt ukazuje da je duboka vezanost Saksonaca za njihovu domovinu razlog za rastuću zabrinutost i strah od stranaca. "Većina Saksonaca identifikuju se sa svojom zemljom i žele da ona ponovo bude tako lijepa kao prije DDR-a i nacističkog perioda. Njima se čini da imigracija to kvari i veoma se plaše i to naročito od muslimanskih imigranata". Takvo "ometanje preporoda Saksonije u prosperitetnu zemlju", mnogi ljudi ne prihvataju i pokušavaju da opasnost "otklone u ranoj fazi.

Pacelt: CDU za mnoge nema alternativu

Saksonska vlada dugo je potcjenjivala tu mržnju, možda ju je čak i ignorisala. Od početka godine hiljade pristalica Pegide uzvikuje antiislamske i ksenofobične slogane. Premijer Saksonije Stanislav Tilih (CDU) se u januaru suprotstavio kancelarki Angeli Merkel izjavom da islam ne spada u Saksoniju. Desničarska populistička stranka Alternativa za Nemačku (AfD) je, zahvaljujući anti-islamskoj i kampanji protiv azila, u Saksoniji osvojila mandate u parlamentu. Nakon nedavnih nereda, Tilih bjesni na desnicu u Saksoniji.

Pacelt u saksonskoj politici vidi saučesnika. Vladajuća Hrišćansko-demokratka unija (CDU), nadležna za "desni dio političkog terena", malo se trudi da one koje može povuče sa desne ivice u razumne stranke. "Prvo je to stvorilo manevarski prostor za Nacional-demokratsku partiju Njemačke (NPD), kasnije za AfD. Tako se dogodilo da su mnogi prepušteni ekstremnoj desnici".

"Ne trivijalizovati problem"

Psihoanalitičar Hans-Joahim Mac kaže da, iako je neophodno fokusirati pogled na određene regione, to ne smije da posluži nijednoj strani da trivijalizuje to pitanje. Problem desničarskog ekstremizma nije specifičnost istočne Njemačke, već cijele zemlje i čitave Evrope. To je, naglašava Mac, "propust naše prošlosti".