Ko stvarno vlada Kosovom?

„Kako se usuđuješ da hraniš one koji su u Turskoj pokušali da izvedu državni udar?" – „zagrmio je turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan na adresu kosovskog premijera Ramuša Haradinaja: To ćeš mi platiti!“, prenosi švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung. „Haradinajeva politička karijera je završena, rekao je Erdogan. Šta je u dalekoj Prištini izazvalo tako bezmjeran gnjev Erdogana?"

Slijedi odgovor: „Ramuš Haradinaj je smijenio svog ministra unutrašnjih poslova i šefa tajne službe nakon što su oni u 'antiterorističkoj akciji' na Kosovu uhapsili i izručili Turskoj šestoricu turskih državljana. Riječ je o direktoru i zamjeniku direktora škole Mehmeta Akifa, kao i o četvorim nastavnicima koji su u njima radili.“

„Škole Mehmeta Akifa su dio Gulenovog pokreta kojeg Erdogan optužuje za učešće u neuspjelom puču u ljeto 2016. Otada Ankara vrši veliki pritisak na nekadašnje podaničke zemlje Osmanlijskog carstva na Zapadnom Balkanu da pozatvaraju sve organizacije, firme i škole iz Gulenovog okruženja."

„U kosovskoj javnosti je ova brza akcija, izvedena u saradnji sa turskom tajnom službom MIT, na meti žestokih kritika. Šestorica muškaraca su nakon hapšenja privatim avionom prebačena u Tursku. Nije bilo postupka izručenja u skladu sa pravilima pravne države, a protestno pismo advokata uhapšenih nastavnika je ostalo bez odgovora. Kosovsko rukovodstvo je požurilo da naglasi da nema ništa sa tom akcijom. Predsjednik Hašim Tači koji održava dobre veze sa Erdoganom, obećao je da će čitav slučaj biti temeljno istražen", piše dalje Noje cirher cajtung.

„Turski predsjednik na Kosovo u neoosmanskom maniru gleda kao na 'blisko inostranstvo' i u tamošnjim muslimanima vidi svoje štićenike. No, tome se raduje samo mali broj balkanskih muslimana – oni koji, kao i Erdoganova politika, spajaju politiku i vjeru u politički islam, a i održavaju dobre poslovne veze sa Turskom. Bakir Izetbegović u Bosni i Hercegovini i njegova Stranka demokratske akcije su najbolji primjer za to. Ali, upravo u albanskom kulturnom krugu, pored onih koji se dive jakoj Turskoj, ima i mnogo kritičara. Oni strahuju da će politički islam podijeliti njihovu naciju u kojoj su većinsko stanovništvo muslimani, ali postoje i Albanci katoličke i pravoslavne vjere", dodaje švajcarski list.

pročitajte i: Gülenov uticaj na bh. muslimane

Dnevnik Rajniše post piše da su „zemlje poput Malezije ili Pakistana poslije pokušaja puča izručile Ankari više pripadnika Gulenovog pokreta, ali Turska je dosad uzalud insistirala da tako postupi i Zapad. Između ostalog, Gulena neće da izruče ni same SAD – poput evropskih zemalja, i one ukazuju da nema jakih dokaza da je Gulenova mreža tako militantna. Turska tu uzdržanost kritikuje kao podršku teroristima."

„Još prije nekoliko nedjelja, mediji u Švajcarskoj su javili o pokušaju otmice jednog tursko-švajcarskog biznismena i Gulenovog sljedbenika neposredno poslije pokušaja puča. Na Kosovu je turska tajna služba sada prvi put izvela takvu otmicu na evropskom tlu. Ujedinjene nacije su još prilikom izručenja iz Azije izrazile jake sumnje u ispravnost takvog postupanja. Poslije otmica na Kosovu, organizacija za ljudska prava Hjuman rajts voč požalila se da su kosovske vlasti omogućile prebacivanje šestorice muškaraca u zemlju u kojoj im prijete zlostavljanje i mučenje. Za vladu Kosova koja se trudi da ima tijesne odnose sa EU, ovaj slučaj bi mogao imati teške političke posljedice, jer jasno pokazuje slabosti na polju pravne države“, piše Rajniše post.pročitajte i: Dokle seže Erdoganova ruka na Balkanu?

A berlinski dnevnik Tagesšpigel povodom prijetnji Erdogana Haradinaju piše: „Izgleda da su Haradinaju dani na premijerskoj funkciji zaista odbrojani s obzirom na zategnutu situaciju – nakon što su pripadnici srpske manjine izašli iz vlade, njegov uzdrmani kabinet više nema većinu u parlamentu. Zahtjev za održavanje novih izbora nije toliko pojačao Erdoganov gnjev koliko su ih podstakla izručenja koja su kritikovana kao protivzakonite otmice. To što je poslije Haradinaja i Erdoganov prijatelj Tači rekao da nije bio obaviješten o tome, navelo je opoziciju, i ne samo nju, da se zapita: ko stvarno vlada Kosovom?"

Rama: Paradoks što Albanija nije u EU

Albanski premijer Edi Rama je dao intervju za dnevnik Velt u kojem tvrdi – a tako glasi i naslov teksta: „Paradoks je to što Albanija nije u EU“. Po njegovim riječima, proces pristupanja se ne odvija tako tehnički i fer kako bi trebalo da izgleda jer je Albanija kompletno promijenila arhitekturu svog pravnog sistema.

„Uveli smo sistem provjere svih pripadnika pravosuđa a to niko prije nije uradio. Zato nije nimalo vickasto to što mi molimo da počnemo pristupne pregovore dok su Srbija i Crna Gora već na tom putu. U okviru strategije proširenja EU postoji nov akcioni plan koji predviđa upravo ono što smo mi sada učinili. Dvije države (Srbija i Crna Gora) moraju sada tek da se prihvate posla koji smo mi već obavili, pa ipak, one pregovaraju a mi – ne."

Na novinarsko pitanje o velikom broju albanskih potražilaca azila u EU, Rama je odgovorio da „postupak nije fer: prošle godine je 50.000 Hrvata napustilo svoju zemlju. Ali njih niko ne broji, jer su oni građani EU. Kada oni negde drugde traže posao, to se smatra normalnim. A kada naši ljudi to rade, moraju da podnesu zahtjev za azil jer nemaju pristup tržištu rada EU."

Rama je objasnio i da je temeljna reforma policije u Albaniji doprinijela poboljšanjima u borbi protiv organizovanog kriminala. Taj kriminal u Albaniji „naravno postoji, ali on je samo deo međunarodne mreže koja postoji i u drugim zemljama EU i djeluje isto tako iz Velike Britanije, Italije i drugih zemalja". „Zapanjujuće je da se svi prave da je organizovani kriminal albanski fenomen. To nije istina."

Upitan za doprinos Albanije Evropskoj uniji, Rama je rekao da bi na to pitanje najbolje mogla  da odgovori njemačka kancelarka. „Ona je razumjela koliko za Evropu nije važna samo Albanija, već i čitav Zapadni Balkan. Jer, mi smo suprotnost onome za šta nas optužuju protivnici proširenja. Mi smo faktor stabilnosti i bezbjednosti u Evropi. Ne bi bilo dobro za EU da Balkan ostane siva zona u kojoj bi treće zemlje mogle da imaju uticaj. Ne treba zaboraviti ni da smo mi već članica NATO. Paradoks je da još nismo u EU.

priredio: Saša Bojić