Ko plaća taj i diriguje
18. februar 2019
Oštro verbalno prepucavanje izazvalao je finansiranje džamija iz inostranstva. Emocije su uzavrele posebno zbog toga što je prošle godine zatvoreno sedam džamija i protjerana desetina imama. Austrijska vlada je to obrazložila sumnjom da su imame finansirale direktno turske vjerske službe. A to je od 2015. u Austriji zabranjeno zakonom. Navedeno je da jedna priznata vjerska zajednica mora da troškove dušebrižništva pokriva iz izvora unutar države, a ne iz inostranstva; a muslimani su u Austriji, za razliku od Njemačke, već sto godina priznati kao "Islamska vjerska zajednica Austrije".
Svjesno na kursu konfrontacije protiv muslimana?
Protiv ove regulative su podnesene mnoge tužbe na čije rješavanje mnogi s nestrpljenjem čekaju. Kritičari predbacuju kako se austrijska država miješa u unutrašnja pitanja vjernika. No, ove optužbe kao da ne dotiču austrijsku konzervativnu vladu, predvođenu Sebastijanom Kurcem (OVP - Austrijska narodna stranka). 60 od 260 imama u Austriji će biti provjereni. Profesor Georg Linbaher, član Ustavnog suda Austrije, za DW pojašnjava da se prema tekstu zakona isplata imama mora izvršiti u zemlji. Ne mali broj političara u Njemačkoj, posebno iz konzervativnih i populističkih tabora, zahtijeva da se Njemačka ugleda na austrijski primjer. Ali, i drugi politički tabori tu vide potrebu za djelovanjem.
Folker Bek, dugogodišnji poslanik Zelenih u Bundestagu i žestoki kritičar islamskih udruženja u Njemačkoj, zahtijeva od Bundestaga da djeluje. U razgovoru za DW on pledira za jedan transparenti zakon, koji bi na isti način tretirao nevladine organizacije i vjerske zajednice. To bi moglo da otkrije finansijske tokove iz inostranstva, što je prijeko potrebno. "Što se tiče Turske to se u određenoj mjeri zna, kako funkcioniše finansiranje iz inostranstva. Ali, kada je riječ o arapskim i sjevernoafričkim državama, mi ne znamo šta i kako one rade."
Delikatni zahtjevi za više otvorenosti
Ono što je brizantno u ovakvom jednom prijedlogu jeste to da su upravo njemački vodeći političari u prošlosti žestoko reagovali na slično formulisane zakone u Izraelu ili Rusiji. U tim zemljama su nevladine organizacije na različite načine bile primorane da objave svoje izvore finanisranja. Bek tu ne vidi ništa kontradiktorno. Jer, kako kaže, zakon je u Rusiji bio politički motivisan, zbog čega se zabranjuje bilo kakvo poređenje. Po nalogu tamošnjeg Ministarstva pravde su nevladine organizacije, koje dobijaju novac iz inostranstva i koje su okarakterisane kao političke, morale javno da se deklarišu kao strani agenti. "To nije neophodno da bi stvar bila transparentna", kaže Bek. Tu se prije radilo o tome da se oklevetaju organizacije koje se bore za ljudska prava, kaže.
Bek naglašava koliko je važna kontrola finansijskih tokova iz inostranstva, zbog "dvostrukog karaktera" islamskih organizacija. "Mnoga džamijska udruženja, koja mi ovdje imamo, u zemljama porijekla rade kao politički pokreti ili čak kao političke partije." Kao primjer navodi organizaciju ATIB sa sjedištem u Kelnu, koja je na njemačkom jeziku poznata kao "Unija tursko-islamskih kulturnih udruženja u Evropi". ATIB se često označava kao njemački ogranak pokreta "Sivi vukovi" , koji u Turskoj važi za nacionalističku partiju. Bek kao drugi primjer navodi Islamsko društvo Mili Gorus, takođe sa sjedištem u Kelnu. Oni su ranije u Turskoj bili dio Erbakan partije. Turski političar Nedžmetin Erbakan važi za političkog mentora aktuelnog predsjednika Turske, Redžepa Tajipa Erdogana i njegove AKP. Mili Gorus je već godinama u Njemačkoj pod nadzorom Službe za zaštitu ustavnog poretka, a istovremeno je član Islamskog savjeta Njemačke.
Bet "posebnog zakona za muslimane"
Predsjedavajući Islamskog savjeta Njemačke, Burhan Kesidži je u razgovoru za DW bio iziritiran. Diskusija pokazuje koliko malo njemačka javnost zna o "islamskoj infrastrukturi". "Ja ne znam ni jednu jedinu džamiju koja se finansira spolja", tvrdi Kesidži. On govori o izolovanim slučajevima, i pravi razliku između plaćanja imama i tekućih troškova džemata.
"Zajednice u Njemačkoj se finansiraju putem članarina i stoprocentno sopstvenim donacijama." No, zvaničnih statistika o ovoj temi nema. Kesidži upozorava Saveznu Republiku Njemačku da ne pada u "austrijsku zamku" i ne donosi "posebne zakone" za muslimane. "Ako se to odnosi na sve zajednice onda je u redu, ali ako se odnosi samo na muslimane, onda naravno da smo protiv toga."
Folkeru Beku je jasno da, za razliku od muslimanskih zajednica, postoje manje grupe vjerskih manjina iz inostranstva, kojima polazi za rukom da se u Njemačkoj samofinansiraju, bez priliva kapitala izvana. "Moramo muslimanima reći: vi ste odrasli i mogli biste sami da se finansirate."
Debata je u Austriji dobila potpuno novi zaokret. Pozivom u pomoć se tek izabrani predsjednik Islamske vjerske zajednice Austrije, Umit Vural obratio javnosti. Nakon što je veliki broj imama protjeran, u Austriji nema više dovoljno njih za sve postojeće džamije.