K'o nekad prije u Srebrenici

Sve je počelo kad su trojica mladih povratnika u Srebrenicu osnovala rok bend Stari grad i počeli svirati u Srebrenici i okolini. Vuče ih nostalgija i sa nekolicinom prijatelja bajkera sami kreću u čišćenje, i danas devastiranog, lovačkog doma kako bi tu napravili svirku kao nekad. Veliki broj starih i mladih Srebreničana dolazi da vidi sebi bliske i drage ljude. Dobar glas se brzo širi i okupljanje krajem jula ili početkom avgusta dans većina Srebreničana u dijaspori, ali i drugdje bilježi u kalendar godišnjih odmora, kako bi se u to vrijeme našli u rodnom gradu.

Srebrenica je od davnina pored istorijske, imala i bogatu kulturnu istoriju. Oduvijek je bilo dobrih muzičara i pjevača. Tamburaški orkestar postojao je još 1903. Prije Prvog i između dva svjetska rata postojala su kulturna društva Gajret i Prosvjeta, a odmah nakon Drugog svjetskog rata formiran je KUD Vaso Jovanović koji radi i danas. Društvo nije radilo jedino tokom posljednjeg rata u BiH. Tradicija plesova, igranki i vokalno-instrumentalnih sastava počinje u ranim šezdesetim i traje i danas. Posebno se pamte svirke na terasama lovačkog doma koje su se čule daleko zbog toga što se nalazi na uzvišenju iznad grada.

Promijeniti tužnu i ružnu sliku

Faruk Smajlović Fake svojim bubnjevima daje ritam bendu ali i manifestaciji svojim idejama i ogromnim entuzijazmom. On kaže da se sticajem ratnih okolnosti u Srebrenici sve promijenilo, naročito slika stanovništva. Danas u najvećem broju ovdje žive neki drugi ljudi, koji tu nisu bili prije i koji o Srebrenici prije nego što su u nju došli gotovo da ništa nisu znali. „Cilj nam je od početka bio da tim 'novim Srebrenčanima' i svijetu pošaljemo jednu dublju poruku jer današnja slika Srebrenice je tužna i ružna i mnogi misle da je tako oduvijek bilo. Neki često kažu da je ovo rupa iz koje žele pobjeći. Donekle jesu u pravu i zato je naš cilj bio i jeste da pokažemo kako je Srebrenica nekad bila čaršija u kojoj se udobno živjelo, jednim standardom i kulturnim nivoom na kojem su nam zavidjeli i mnogi veći gradovi“, kaže Smajlović.

Često se kaže da danas Srebreničana ima na svim meridijanima svijeta. Toj brojnoj dijaspori niko ništa ne nudi, priča Faruk Smajlović i nastavlja. „Želja nam je bila da na neki način njih više zainteresujemo da dolaze u svoj grad i to iz više razloga: prvo da se više družimo, da sretnemo drage ljude, da se ne zaboravimo a sa druge strane da i nešto svog novca zarađenog u tuđini oni potroše ovdje u Srebrenici. Jer, oni su svakako naumili da nešto potroše a ja više volim da te pare ostanu ovdje, nego negdje drugo jer tako je bolje svima u gradu“, kaže Fake uz osmijeh. „Osjećam se veoma lijepo kada gledam ljude koji se vide nakon dvadeset godina i prisjećaju nekadašnjih doživljaja uz muziku. Cilj nam je da se naša djeca tu upoznaju, da se upoznaju rođaci, koji se možda nikad nisu ranije vidjeli“.

Nekad "Stari grad" a danas "Afera"

Rade Marković jedan od članova benda, koji se kada je sve počelo prije sedam godina, zvao Stari grad a danas Afera, kaže da ima neki osjećaj u srcu da je kao nekad prije. „Volio bih da ovo što je između nas starijih bude i među mlađim generacijama. Moramo mlade da naučimo, da im pokažemo i dokažemo kako smo mi nekad živjeli, kakvi ljudi su bili Srebreničani i da oni to u budućnosti budu“.

Lidija je Srebreničanka koja željno iščekuje ove susrete i druženja. Njeni komentari i postovi koje razmjenjuje sa rajom na Fejsbuku uglavnom se odnose ili na prepričavanje utisaka sa prošlih susreta u Srebrenici ili dogovore narednih. Sjeća se svih, iz svih generacija, što su na 'muzičkom nebu Srebrenice' nešto značili. „Redovno dolazim iz Danske da podržim ove momke u naporima da nas okupe. Da sretnem stare prijetelje i upoznam nove, da se jednostavno ispričamo kao nekad. Moram da napomenem da mislimo na sve one naše drage ljude koji nisu trenutno tu - sa nama, na njihove porodice i ostale za koje se nadam da će iduće godine uspjeti da dođu i sviraju ovdje kao nekad."

Eniz Gabeljić je vlasnik muzičkog studija u Banovićima gdje danas živi. Mnogo pomaže muzičarima iz Srebrenice kako u svom studiju tako i u organizaciji ovih susreta. Kaže da na taj način vraća dug jer je i on dijete Srebrenice. „Supruga i ja se bavimo muzikom profesionalno i ovdje smo svake godine da podržimo ovo okupljanje i ne znam šta bi nas u tome moglo spriječiti."

Živjeli smo kao jedna porodica, to moraju znati naša djeca

Izviđači ili kako se to sad kaže, skauti te kulturno-umjetničko društvo gdje se sviralo, pjevalo, glumilo, plesalo i igralo kolo bile su za mlade Srebrenice dvije najznačajnije organizacije u Srebrenici prije rata. Fadil Hodžić kaže da nije bio muzičar ali je bio izviđač, dolazi iz Belgije gdje danas živi i ima vlastiti restoran. Upoznaje nas ponosno i sa svojim sinom, rođenim u braku sa Beligijankom, koji malo govori naš jezik. „Ništa više nije kao što je bilo. Pa ni mi nismo isti ali lijepo je ovako se okupiti i podsjetiti na sretne dane u našem lijepom gradu. Bilo je što je bilo i nikom se ne ponovilo. Zaboraviti ne smijemo radi ovih mladih, da se njima i nikom više ne bi ponovilo ali isto tako i naša djeca moraju znati da smo ovdje svi nekad živjeli kao jedna porodica, da nisu svi ljudi isti i zli.“

Ahmed Ustić, popularni srebrenički Brico (nadimkom i zanimanjem) je bajker je ali i roker. To je čovjek oko kojeg je i počelo okupljanje i druženje k'o nekad... On je bio simbol benda Stari grad. Zbog zdravstvenih razloga i drugih obaveza ne svira više aktivno. Nije više član benda ali stare drugove podržava uvijek posebno u ovakvim prilikama. Pitamo ga kako je gledati i slušati sa strane ali i zasvirati ponovo kao nekad.

„I ja sam od krvi i mesa. Srce mi zaigra, iako moram paziti strogo na ritam (šali se Brico na račun svojih zdravstvenih problema sa srcem). Bend sam napustio iz privatnih razloga i opterećenja porodičnim i obavezama posla ali bend je uvijek u mom srcu i ostat će tako do kraja mog života. Kada god ponovo zasviram sa njima rodi se neka nova energija i lijepo se osjećam što sam dio te priče koja još traje.“

Srebrenički brend: spoj tradicije i turističke ponude

I tako su susreti „K'o nekad u Srebrenici“ već postali tradicija i polako izrastaju u jedan lijep srebrenički brend, naročito u posljednje dvije godine uključivanjem i Turističke organizacije Srebrenica. Sada to nije samo druženje uz muziku, pjesmu piće i meze. Nastupom KUD-a Vaso Jovanović iz Srebrenice u kojem, kao i uvijek od nastanka u godinama iza Drugog svjetskog rata, nastupaju svi Bošnjaci, Romi, Srbi, Hrvati i ostali njeguje se tradicija i prenosi na mlađe naraštaje.

A vraća se pomalo i povjerenje. Pokidane veze uspostavljaju se i sportskim susretima veterana, koji su igrali košarku u lokalnim timovima Srebrenice i susjednog Bratunca, koji su oduvijek bili ljuti rivali ali i veliki prijatelji. Da ljubav prema sportu i druženju sa starim prijateljima ne jenjava ni u poznijim godinama, govori i to da su na susret veterana košarke došli Asim iz SAD-a, Omer iz Austrije, Dragan iz Rusije, Petar iz Beograda i mnogi drugi sa raznih strana svijeta.

Fudbalskom utakmicom, koja je više od toga, između veterana lokalnog Fudbalskog kluba Guber iz Srebrenice protiv ekipe koju čine novinari, muzičari i dijaspora stvara se već zabavni, opušteni štimung pred finalno veče. Tad slijedi izložba raznih rukotvorina, suvenira i gastronomske ponude zdrave hrane koju Srebrenica nudi; a nakon toga nastupaju solisti i bendovi kako oni stari tako i novi. Pjeva se sve, zabavno i narodno a sevdalinka je neizbježna. Mnogih članova što su svirali u nekadašnjim bendovima u Srebrenici nema ili su negdje daleko pa se prave razne zanimljive kombinacije samo da se nastupi pred najdražom publikom „k'o nekad prije“... Posebno iznenađenje na otvaranju ovogodišnjeg muzičkog dijela manifestacije su gosti iz Holandije: Ricciotti Ensemble, simfonijski orkestar od 40 mladih akademskih muzičara sa kojim nastupaju i poznati bh gitaristi: Amir Bjelanović-Tula (ex grupa Merlin) i Mišo Petrović (ex Mostar Sevdah Reunion).