Ko želi pomirenje ne smije falsifikovati istoriju

Proslava pobjede nad Hitlerovom Njemačkom spada već u kulturnu tradiciju Rusije. Parade, odlikovanja veterana i patetični govori u slavu otadžbinskog rata. Mnoge tradicije iz nekadašnjeg Sovjetskog Saveza tako i dalje žive u današnjoj Rusiji. Predsjednik Putin je na ovogodišnju proslavu pozvao i njemačkog kancelara Schrödera i japanskog premijera Koizumija, dakle, nekadašnje protivnike. Ipak, ovu gestu pomirenja skoro da je zasjenilo nešto drugo.

U prvi plan je izbio spor sa Baltičkim državama. U središtu je pitanje kako treba gledati na 9. maj 1945. Putin istrajava u stavu koji su imali i dosadašnji predsjednici u Kremlju - pobjeda nad Hitlerom bila je znak oslobodjenja za porobljene narode Evrope. Baltičke države, potpomognute SAD-om i Poljskom, upozoravaju da je nakon devetog maja slijedilo proširenje komunističke diktature i užasi staljinizma. Raskol je bio toliki da su predsjednici Estonije i Litvanije odbili da prisustvuju proslavi u Moskvi. Zašto je došlo do toga?

Možda odgovor leži u kratkom osvrtu unazad. Bivši ruski predsjednik Jeljcin je prije nekoliko godina u Budimpešti priznao sovjetsku krivicu za gušenje ustanka u Madjarskoj 1956. Ovakve geste izvinjenja su rijetke kod sadašnjeg predsjednika Putina. Putin žali za nekadašnjim Sovjetskim Savezom, prije svega zbog stausa svjetske sile. Stoga je on htio istovremeno da proslavi pobjedu nad Hitlerovim režimom i da pod tepih gurne Staljinove zločine - poduhvat koji je za države Baltika morao biti povod za protest.

Nedavno je ruski predsjednik raspad Sovjetskog Saveza označio kao najveću geopolitčku katastrofu 20. vijeka. Baltičke države, Poljska, Češka, Slovačka i Madjarska to vide potpuno drugačije. Raspad nekadašnje svjetske sile je za njih bilo oslobodjenje od moskovskog jarma. Putin je proteklih godina samo potpomogao nepovjerenje država srednje i istočne Evrope. On je ojačao državni i vojni aparat, a istovremeno je slijedio tradiciju, mitove, pa i političke laži režima Sovjetskog Saveza. U školskim udžbenicima je zadržana interpretacija istorije koja se samo malo razlikuje od one koju je imao bivši režim. Baltičkim državama i Poljskoj tako nije bilo teško da i dalje njeguju sliku neprijateljski nastrojene Rusije.

Činjenica je da je 27 miliona sovjetskih gradjana palo u drugom svjetskom ratu. Činjenica je i to da je Crvena Armija ta koja je slomila otpor njemačke vojske na istočnom frontu i oslobodila preživjele zatočenike Aušvica. Stoga je deveti maj odista dan oslobodjenja.

To je ipak samo jedna strana medalje. Pobjeda je cementirala i vlast Staljina, pod kojim su stenjali ne samo narodi istočne i srednje Evrope, nego i sami Rusi. Baltičke države i Poljska stoga ne smiju previdjeti da je, uz svo Putinovo poštivanje tradicija nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, Rusija danas druga država koja se jasno odredila prema demokratiji.

Nije samo stanovnicima istoka Evrope teško da sagledaju istoriju u pravom svjetlu. Većina naroda nastoji da tamne periode iz prošlosti negira, ili da ih interpretira na svoj način. Upravo toga se treba prisjetiti na današnji dan: ko želi pomirenje i želi da nešto nauči iz svoje istorije, ne smije je falsifikovati.