Ko će sjesti za ovaj radni sto?

Nakon prvog kruga izbora za predsjedničkog kandidata francuskih socijalista polako se rasvjetljava priča o mogućem nasljedniku sadašnjeg predsjednika Fransoa Olanda (Francois Hollande). Ko su kandidati za najvišu funkciju u Francuskoj? Kakvi su im stavovi? Kakav stav imaju po pitanju Evropske unije? I kakve su im šanse za pobjedu?

Fransoa Fijon – konzervativac

On je siguran predsjednički kandidat republikanaca. Fransoa Fijon (François Fillon) važi kao izrazito konzervativan. Ovaj bivši premijer je već najavio kako želi da "porodica ponovo bude u fokusu politike". Fijon nije za to da homoseksualni parovi usvajaju djecu. On želi da uspostavi gornju granicu za prijem izbjeglica, oteža pristup socijalnom sistemu za strance, a muslimanske zajednice i džamije želi da kontroliše država. Zakleti katolik Fijon je sa svojim prijedlozima o porodičnoj politici pogodio nerv posebno u ruralnoj katoličkoj Francuskoj, gdje se cijeni tradicija. Njega podržavaju tradicionalne katoličke grupe koje već godinama angažuju mase protiv homoseksualnog braka. Nedavno je jedno istraživanje javnog mnjenja pokazalo da je Fijon favorit na predstojećim predsjedničkim izborima u Francuskoj, a onda da je njegova podrška u biračkom tijelu nešto oslabila. No, koliko je, i da li je, oslabila nakon pokretanja istrage protiv njega ostaje još da se vidi. 

Marin Lepen – desničarska populistkinja

Svojom politikom koja je "manje demonska" (nego što je to bila politika njenog oca prim. red.) Marin Lepen (Marine Le Pen) je uspjela da partiju uvede u sredinu društva i učini da se za nju glasa. No, njena partija je sa svojim programom i dalje u političkom spektru pozicionirana krajnje desno. Marin Lepen striktno odbija multikulturalno društvo i pravi atmosferu o navodnoj islamizaciji Francuske. Ona želi da strancima rigorozno skrati socijalna davanja i da kriminalce stranog porijekla odmah protjera iz zemlje. Osim toga se zalaže za uvođenje smrtne kazne. U ekonomskom smislu ona je na protekcionističkom kursu, po sistemu - "Francuska na prvom mjestu". Lepen zahtjeva istupanje iz evrozone i ponovno uvođenje franka. Osim toga želi da se ponovo više moći prebaci iz Brisela u Pariz. Ukoliko dobije na izborima ona je već spremna da raspiše referendum o istupanju Francuske iz Evropske unije. Ona je kritički nastrojena prema kapitalizmu i predstavlja se kao glas "zanemarene Francuske", glas ljudi van metropole koji se osjećaju kao gubitnici globalizacije. Prema anketama Lepen je za petama kozervativnom Fransoa Fijonu. Njeno učešće u drugom krugu predsjedničkih izbora je skoro pa sigurno.

Emanuel Makron – odmetnik

Nekadašnji bankar ušao je ui politiku tek u mandatu Fransoa Olanda. Prvo je bio njegov savjetnik a potom ministar privrede. 2016. je međutim istupio iz partije ali i podnio ostavku na mjesto ministra. Osnovao je partiju "En Marche !" i najavio kandidaturu za predsjedničku funkciju. Od mnogih članova Socijalističke partije je viđen kao njihov predstavnik. Ovaj 39-godišnjak je u međuvremenu postao uzdanica pojedinih, koji ne žele da u Jelisejskoj palati vide ni konzervativnog katolika ni desničarsku populistkinju. U međuvremenu i prominentni socijalisti, kao nekadašnja kandidatkinja za predsjednicu, Segolen Rojal (Segolene Royal) su stali iza njega. Makron želi da reformiše EU i oživi francusko-njemačko prijateljstvo. Izričito je hvalio izbjegličku politiku Angele Merkel. Makron je mlad, dobar govornik i, iako je neko ko je dio francuske elite, omiljen i u siromašnim regionima zemlje. Ankete pokazuju da je u posljednje vrijeme smanjio zaostatak za Lepen i Fijonom. I to što je na kraju uspio je nevjerovatno.

Benua Amon – utopista

U prvom krugu predizbora je Benua Amon (Benoît Hamon) zbacio favorita francuskih ljevičara, Manuela Vala (Valls) na drugo mjesto. To je bilo iznenađenje. Ovaj nekadašnji ministar obrazovanja važi za poznatog kritičara Fransoa Olanda i zalaže se za to da se francuski socijalisti okrenu malo više ulijevo. On želi da poveća minimalne zarade, da ukine liberalizaciju radnog prava, smanji radno vrijeme, legalizuje upotrebu kanabisa i otvori 37.000 radnih mjesta. Politički komentatori u Francuskoj smatraju da su Amonove pozicije utopijske. Uz to još zahtijeva uvođenje osnovnog dohotka za sve Francuze u visini 750 evra. Uprkos njegovoj pobjedi na predizborima socijalista, njegove šanse za Jelisejsku palatu su male. Prema anketama on će dostići oko osam procenata glasova birača.

Manuel Val – "lijevi Sarkozi"

Manuel Val je dugo važio za favorita francuske ljevice. Ali, za njega je sve veće skretanje u lijevo socijalista predstavljalo opasnost. U prvom predizbornom krugu ga je njegov kolega Benua Amon izgurao na drugo mjesto. Val ima problem sa vjerodostojnošću. On je bio premijer pod neomiljenim Fransoa Olandom, tako da otjelovljuje njegovu politiku. A to je teško nasljeđe. Ovaj 54-godišnjak važi za desnog socijalistu - kritičari ga nazivaju "lijevim Sarkozijem". On je u Olandovoj vladavini preduzetnicima izašao u susret sa poreskim olakšicama i oslabio radno pravo. Val skoro da nema nikakve šanse da postane predsjednik, a ankete pokazuju da bi mogao dobiti oko pet procenata.

Žan-Lik Melanšon – provokator

Žan-Lik Melanšon (Jean-Luc Mélenchon) sebe vidi kao trn u oku socijalista i establišmenta. Sa svojom grupom "Neposlušna Francuska" uvijek je na čelu demonstracija protiv francuskih reformi ili protiv evropske dužničke politike. Njegova omiljena protivnica je Angela Merkel. "Merkel u smeće", skandirao je on na jednom javnom skupu. Ovog nekadašnjeg lokalnog socijalističkog političara i kasnijeg poslanika u Evropskom parlamentu podržava Komunistička partija. Za njega istraživanja javnog mnjenja prognoziraju 13 procenata.

Janik Žado – zeleni

Francuski zeleni na ovim izborima nastupaju sa evropskim poslanikom Janikom Žadoom (Yannick Jadot). Žado važi kao realpolitičar. On je u evropskom parlamentu zamjenik predsjedavajućeg u Odboru za međunarodnu trgovinu. S obzirom na unutrašnja trvenja u taboru zelenih, na izborima u aprilu i maju ove godine ankete im procjenjuju neuspjeh, odnosno tri procenta glasova birača.