„Kočnica cijena kirija“ ne koči

Stan nije renoviran, samo je pokrečeno ono što se moralo okrečiti. Ipak, agent za nekretnine je entuzijastičan: "Ne može biti centralniji položaj stana od ovoga!" Kaže da rijeka Rajna nije daleko odavde u Düsseldorf-Oberkasselu, i da se tamo može svaku veče džogirati. Samo, kirija nije jeftina. Ona za stan od nešto više od 80 kvadratnih metara iznosi skoro 1.500 eura - bez režija. I time se krše odredbe Zakona o ograničenju rasta kirija, koji je na snazi u Düsseldorfu. Prema tom zakonu, "uobičajena lokalna ovog kirija" ne smije biti prekoračena za više od deset posto. Odnosno, najam ovog stana bi trebao koštati skoro 400 eura manje.

Zakon o ograničenju rasta kirija, uveden 2015. godine, očigledno je uglavnom neučinkovit. Jer za kršenje ovog zakona nema nikakvih posljedica. Očigledno je da mnogi stanodavci ignorišu zakon - i dodatno povećavaju cijene stanarina. Na pitanje o ograničenju rasta kirija, agent za nekretnine samo sliježe ramenima: "Ova cijena je već normalna i ovdje imamo još dosta drugih ponuda."

Gradovi ne kontrolišu kršenja zakona

Martin Peters s portala Mietenmonitor iz Freiburga, zahvaljujući specijalnom softveru, prati oglase za izdavanje nekretnina. Na osnovu mnogih faktora on izračunava da li je tražena kirija zakonski dozvoljena. Ono što Peters svakodnevno posmatra, užasava ga. Jer to pokazuje: skoro nikoga ne zanima ograničenje rasta kirija. "I zbog toga što gradovi ne obraćaju pažnju na to. Ne postoji nijedna instanca koja to provjerava," kaže Peters. Mietenmonitor je proveo istraživanje za Düsseldorf i došao do zaključka da oko četvrtine oglasa za iznajmljivanje krši Zakon o ograničenju rasta kirija. 

Problem je što mnogi podstanari nisu upoznati s ograničenjem stanarina. To je ustanovila Felicitas Sommer s Tehničkog univerziteta u Münchenu. Ona je, u okviru zajedničkog istraživačkog projekta s Ludwig-Maximilians Univerziteta u Münchenu, anketirala 10.000 podstanara. Još jedan rezultat istraživanja je da se samo 2,4 posto ispitanika usudilo tražiti poštovanje ovog zakona od . Razlog tome je što stanari moraju sami biti aktivni i, u krajnjem slučaju, podnijeti tužbu na sudu. Mnogi od toga odustaju jer su rekli istraživačima da ne žele narušiti odnos sa svojim stanodavcem ili se boje da će im on raskinuti ugovor o iznajmljivanju. Sommer zaključuje: "Način na koji je trenutno koncipiran Zakon o ograničenju kirija ne funkcioniše i služi samo kao smokvin list."

Ministrarka za izgradnju Geywitz ne želi "državu koja glumi dadilju"

Da li bi onda država trebala automatski reagovati kako bi provela zakon? U Saveznom ministarstvu za izgradnju o tome ne žele ništa znati. Savezna minisatrka za izgradnju, Klara Geywitz, kaže da se može ići na sud ukoliko se zakoni prekrše. "Ali, naravno, mi nemamo državu koja glumi dadilju, koja se miješa u ugovorne odnose između dvije privatne osobe."

No, Njemačko udruženje podstanara ima drugačiji stav. Njegov predsjednik Lukas Siebenkotten kaže: "Slažem se da bi se ljudi trebali sami boriti za svoja prava. Ali ako to ne čine zbog straha ili zabrinutosti, smatram da bi država u tom slučaju mogla intervenisati."

Frankfurt i Freiburg se bore za podstanare

Zapravo, postoje neki gradovi koji su se sami aktivirali po tom pitanju. Jedan od njih je Frankfurt: Kada građani prijave previsoke cijene, grad pokreće pravni postupak u njihovo ime. Međutim, ovdje se ne koristi „kočnica cijena kirija", koji važi za povećanja iznad deset posto od uobičajene cijene, već Zakon o privrednim prekršajima. Prema ovom zakonu, ako stanarina poraste za 20 posto, smatra se pretjeranom i u tom slučaju se može izreći novčana kazna. A ukoliko je povećanje od 50 posto ili više, to se može smatrati neosnovano visokom kirijom, što može dovesti čak i do izricanja zatvorske kazne.

Slična situacija je i u Freiburgu. Ovaj grad automatski djeluje u ime građana i kontaktira stanodavce za koje se sumnja da ignorišu važeće zakone. Grad je čak prijavio jedan slučaj zloupotrebe i neosnovanog podizanja cijena kirije. Međutim, sudski postupak je na kraju obustavljen. Ta zloupotreba podrazumijeva da je stanodavac iskoristio nezavidan položaj podstanara, što je teško dokazati u pojedinačnom slučaju, čak i na naelektrisanom tržištu nekretnina.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu