Katalonski nacionalizam: Šta nacionalisti žele?
20. oktobar 2017
Kako se i očekivalo španjolska centralna vlada je ostvarila svoje prijetnje: Ona je pokrenula Članak 155 Ustava kojim se autonomija Katalonije može vrlo ograničiti ili staviti potpuno van snage. Stanje je toliko eskaliralo da je premijer morao djelovati. On je odlučio ponovo uspostaviti zakon i red. No, podjednako malo je i Barcelona spremna povući tzv. proglašenje neovisnosti" katalonskog premijera Puigdemonta. Sve izgleda kao lančani sudar u vrijeme magle na autoputu.
Apsurdno političko zakazivanje
Magla je u ovom slučaju političke prirode. Ono što mi doživljavamo u Španjolskoj je totalni kolaps politike. Mariano Rajoy je izgubio politički instinkt i ponaša se kao pravnik kojeg zanima samo slovo, a ne i za smisao zakona. Kao premijeru mu nedostaju gipkost i emocionalna inteligencija. On je već prije nekoliko mjeseci morao spriječiti da konflikt eskalira i ode tako daleko. A represija, kao što je hapšenje obojice vođa nezavisnosti, vodi samo dodatnom raspirivanju emocija i međusobnom srastanju pokreta.
No, katalonska regionalna vlada se u najmanju ruku u istoj mjeri ponaša apsurdno: nošena ideologijom, trvdoglava i prije svega bez odgovornosti. Trupe u Barceloni fatalno podsjećaju na studentski parlament: žestoka naklapanja, herojski zaključci i niko ne priča o posljedicama. Njihove procjene su jednostavno neracionalne. Borci za nezavisnost ne pokazuju da na njih ostavljaju dojam firme koje napuštaju region i privredni rast koji naglo pada. Na njih ne može ostaviti dojam čak ni opadanje broja turista. Svaka žrtva je opravdana za veliku stvar.
Politika identiteta i težnje ka vlasti
No, kakav je to nacionalizam za koji se ovdje postavljaju barikade? S jedne strane je riječ o politici identiteta koja se širi u cijelom svijetu: zasnovana na omeđivanju, arogantna prema susjedima. Pogonsko gorivo za nju je populizam koji virtuozno raspiruje osjećaje, provodi pametnu propagandu i majstorsku manipulaciju preko društvenih mreža.
Iza toga opet stoji banalna volja za vlašću kod aktera u Barceloni. Katalonska regionalna vlada se udobno smjestila na svojim pozicijama i optužbe za korupciju do sada je opušteno odbacivala. Ali ona vjeruje da može povećati vlastitu cijenu. Carles Puigdemont želi od pomoćnog predsjednika da postane pravi premijer koji sudjeluje na samitima i koji je neko na međunarodnom parketu.
Pogled natrag umjesto naprijed
No, problem je da sve to ne ide skupa. Zagovornici nezavisnosti svoju nacionalnu posebnost obrazlažu izgubljenom bitkom 1714. Tada je španjolski kralj zauzeo Barcelonu. Katalonija je posljednji put bila nezavisna prije dva stoljeća i brojni vjeruju da ona u istorijskom smislu ima šta nadoknaditi. Ovo podsjeća na balkanske ratove, Brexit, općenito na sve neracionalne uzavrelosti o trijumfima povijesti.
No, kako to treba konkretno izgledati? Katalonija je ekonomski motor Španjolske, globalno uspješna. A to funkcionira samo u savezu sa španjolskom državom i Europskom unijom. Mnoštvo velikih preduzeća povlači svoja sjedišta i centrale iz Barcelone - oni ne žele nesigurno pravno stanje i nostalgičnu emocionalnu uzavrelost. Prvoborci za neovisnost Katalonije će se morati jasno odlučiti za sadašnjost inače će zaista postati gubitnici istorije.