Nužno povući ručnu

Očekivanja uoči nastupa Carlesa Puigdemonta u katalonskom parlamentu su bila ogromna. Baš kao i pritisak kojem je posljednjih dana bio izložen predsjednik Katalonije. Do odgode početka sjednice parlamenta došlo je zbog last-minute-razgovora s lijevim koalicijskim partnerom u katalonskoj vladi – njezina radikalna baza je Puigdemontov govor nazvala „neprihvatljivom izdajom".

Govor predsjednika "Generalitat de Catalunya" ostao je vjeran njegovoj argumentaciji posljednjih mjeseci. Napadački duh je pokazao u trenutku kada je rekao da nedavna selidba poduzeća iz Katalonije neće imati „većeg učinka" na katalonsku privrednu snagu.

Pogled unatrag – i prema naprijed

Puigdemont je u svom govoru podsjetio na „poniženja" koja je njegova regija morala trpjeti u posljednjih 15 godina od strane španjolske države: promjene koje je Ustavni sud donio po osjetljivom pitanju statusa autonomije 2006., kontinuirano odbijanje središnje vlade da provede referendum o neovisnosti Katalonije, kaznene mjere protiv onih koji su 9. studenog 2014. htjeli pitati narod što misli o neovisnosti Katalonije i na koncu nasilje španjolske policije tijekom referenduma 1. listopada.

Usprkos protuzakonitim okolnostima prilikom ostvarivanja rezultata referenduma, Puigdemont je ustrajao na njegovom legitimitetu i proglasio je neovisnost Katalonije kao neovisne republike. Neposredno nakon toga on je suspendirao neovisnost i pozvao na dijalog.

Dijalog kao šansa

Mnoge ljude u Kataloniji je razočaralo to Puigdemontovo kočenje punom snagom – kočenje koje je obzirom na okolnosti bilo najrazumnija stvar koju je mogao napraviti. Da je ostao na kursu konfrontacije, to bi značilo put u ponor s nesagledivim posljedicama za regiju.

Puigdemont je sinoć stvorio šansu za dijalog, šansu koju bi vlada Španjolske pod premijerom Marianom Rajoyem morala iskoristiti. „Ukopan" na zakonskoj fronti, španjolski šef vlade nije popustio ni za milimetar u smjeru pregovora. Ali nakon slika 1. listopada Europa i svijet sa zabrinutošću promatraju konflikt – Rajoy mora na „teren" i mora početi pregovore s Katalonijom. Španjolci od svog premijera očekuju više od pukog skrivanja iza štita zvanog Ustav. U ključnom trenutku Španjolske nakon više desetljeća demokracije Rajoy mora pokazati više spremnosti na dijalog i dokazati da je njegova vlada u stanju provoditi politiku koja je dostojna uzvišenog položaja Španjolske u Europskoj uniji.