Kasparov:"Zašto moramo zaustaviti Putina"

Knjiga „Zašto moramo zaustaviti Putina“ objavljena je istovremeno na njemačkom i engleskom, uz najavu da će u tekstu autor opisati „uništenje demokratije u Rusiji i posljedice po Zapad“. Kritičari u njemačkom govornom području prije svega su iznenađeni beskompromisnim rječnikom kojim Gari Kasparov napada ruskog predsjednika. Bivši šahovski prvak svijeta je brzo postao jedan od vođa ruske opozicije zbog čega je morao da napusti zemlju te se skrasio u Hrvatskoj. Odande ruskog predsjednika Vladimira Putina naziva „diktatorom“, „agresorom“ i „mafijaškim kumom“.

Olimpijska propaganda

To nije sve. Kasparov je direktan i žestok i kada povlači istorijske paralele. Doduše, Putina ne izjednačava s Hitlerom, čak eksplicitno kaže da to poređenje ne treba praviti. Ipak podsjeća da se Hitler 1936. nije predstavio kao masovni ubica koji će tri godine kasnije pokrenuti Drugi svjetski rat. Ali već tada je nacistički režim progonio Jevreje, homoseksualce, invalide i političke neistomišljenike. Putin je, piše Kasparov, „preuzeo taj sistem progona“ i donosi slične zakone.

Godinu 1936. Kasparov ne pominje slučajno. Tada su u Berlinu održane ljetnje Olimpijske igre što autor vidi kao zgodnu paralelu s zimskim Igrama u Sočiju prošle godine. „Svjesno ili nesvjesno, tek Putinov režim prati scenario koji je napisan 1936. u Berlinu“, piše u knjizi. Ranije su sovjetska (1980) i kineska (2008) propagandna mašina koristile Olimpijske igre da slave „dostignuća“ autoritarnih država. No u Berlinu 1936. i Sočiju 2014. je, smatra Kasparov, na bini stajao „sveprisutni vođa“ sa svojim „ambicijama i megalomanijom“.

Soči kao „Potemkinovo selo“ imao je još jedan cilj, piše autor, naime da sakrije pripreme za jednu agresiju. Kada „Putinovom lakeju“ Viktoru Janukoviču nije uspjelo da potčini cijelu Ukrajinu, ruski predsjednik je počeo sa oružanom invazijom na susjednu zemlju. Iz Kasparovljevog teksta izbija ogorčenost jer je Zapad bio nemoćan i poslije aneksije Krima i poslije izbijanja borbi na istoku Ukrajine. „Američki predsjednik samo gleda, a Evropa spava“, rekao je Kasparov u intervjuu za Špigel. „Ponašanje Zapada prema Putinu ravno je političkoj i moralnoj kapitulaciji.“ Tužno je, dodao je, što slobodni svijet nije naučio iz sopstvenih grešaka u odnosu s diktatorima.

Hladnoratovski recept

Opozicionar se oštro razračunava i sa zapadnim političarima, aktivnim i bivšim. Tako kritikuje američkog predsjednika Ruzvelta i britanskog premijera Čerčila jer su 1945. na Konferenciju na Jalti prepustili cijelu istočnu Evropu sovjetskom diktatoru Staljinu. Takođe se osuđuje politika britanskog premijera Čemberlena prema Hitleru. Među savremenim političarima, na nišanu Garija Kasparova su bivši francuski predsjednik Sarkozi, američki predsjednik Obama, kancelarka Merkel i bivši italijanski premijer i šef Evropske komisije Prodi. Svi su oni prema Kremlju vodili ili još uvijek vode pomirljivu politiku baš kao Francuska i Britanija prema Njemačkoj tridesetih godina.

Kasparov je ubijeđen da je svaki koncept partnerstva s Moskvom unapred osuđen na neuspjeh. Uzaludni su pokušaji da se zajednički nastupi prema Islamskoj državi ili da se zauzme jedinstven stav prema nuklearnom programa Irana. O eventualnom mirovnom dogovoru u Ukrajini ne treba trošiti ni riječi – tamo je Putin ionako sam započeo rat, tvrdi Kasparov. „Putinu trebaju ratovi“, piše, i to kako bi skrenuo pažnju s ekonomskog i moralnog sunovrata Rusije i ostvario svoje imperijalističke i nacionalističke ambicije.

Ali šta preduzeti? Recept bivšeg šahiste zvuči jednostavno: kako se svijet ionako nalazi u stanju novog Hladnog rata, treba preduzeti metode koje su već jednom bile djelotvorne protiv sovjetske ekspanzije. To bi podrazumijevalo izolaciju Kremlja umjesto traganja za kompromisima, oštrije sankcije, isporuku odbrambenog oružja Ukrajini, demonstraciju sile kako bi se „zaustavila prijetnja“ to jest kako bi se „zaustavio Putin“. Da li će „samodovoljni zapadni svijet“ zauzeti tako čvrstu poziciju? Nema mu druge, ponavlja Kasparov.