Kasetne bombe – Vijetnam, Jugoslavija, Sirija

Ruska vojna intervencija u Siriji je do sada izazvala brojne žrtve. Prema podacima Sirijske opservatorije za ljudska prava, od septembra 2015. ubijene su najmanje 2.132 osobe. Doduše, ti podaci ne mogu biti provjereni, ali ova organizacija važi kao prilično pouzdan izvor. Organizacija je napravila i klasifikaciju ubijenih ljudi. 598 ubijenih su naoružani sljedbenici Islamske države, 824 su borci Al Nusra Fronta. Ubijeno je i 710 civila, među kojima i 161 dijete.

Ovi navodi indirektno potvrđuju optužbe Amnesti internešnela na račun ruskog vojnog vazduhoplovstva da bombarduje civilna područja kasetnim bombama. Amnesti navodi da je tako ubijeno „na stotine civila“ . Filip Luter, koji je u ovoj organizaciji zadužen za bliskoistočno područje, tvrdi da je „u nekim ruskim vazdušnim udarima civilno stanovništvo ciljano napadano. Bombardovana su stambena područja bez dokazanih vojnih ciljeva, čak i zdravstvene ustanove. Zato je bilo mrtvih i ranjenih među civilima. Takvi napadi su potencijalno ratni zločini.“

Oružje za osudu

Organizacije za zaštitu ljudskih prava posebno kritikuju što Rusija navodno koristi kasetne bombe, oružje zabranjeno u preko 100 država. Belgija je načinila prvi korak 2005, godine, nakon dvije godine je uslijedio potpis Austrije, a u maju 2008. je u Dablinu isposlovana Konvencija o zabrani kasetnih bombi koju je do sada ratifikovalo 97 zemalja, a još 20 zemalja je potpisalo konvenciju ali je još nije ratifikovalo.

Kasetne bombe su zabranjene ovom Konvencijom jer se njima ne napadaju vojni ciljevi već svi ljudi koji se nalaze na pogođenom području. Kasetne bombe mogu biti dio artiljerijskih projektila, avionskih bombi ali i krstarećih raketa. Mogu biti punjene eksplozivom, zapaljivim materijama, rasprskavajućim ili protivoklopnim bombama.

Kada se bombe bacaju iz aviona onda se na određenoj visini otvori kontejner koji sadrži i do 200 pojedinačnih bombi. Ti projektili mogu da padnu na površinu veličine od nekoliko fudbalskih stadiona do nekoliko stotina hektara. Takozvana kolateralna šteta, smrt i ranjavanje civilnog stanovništava, su uračunati u upotrebu ovakve vrste oružja. Pojedinačne bombe nisu velike, ali su smrtonosne u prečniku od 100 metara. Druge vrste bombi su smrtonosne u prečniku od 20 a opasne u prečniku od 100 metara.

Oko 40 odsto kasetnih bombi ne eksplodira odmah. Godinama poslije rata ove bombe ubijaju ljude. Njihovo djejstvo se može uporediti sa nagaznim minama. Novi tip kasetne bombe ima ugrađen mehanizam za samouništenje, koji onda bitno smanjuje broj neeksplodiranih bombi.

Od Drugog svjetskog rata do danas

Prve kasetne bombe su bačene u Drugom svjetskom ratu. Upotrebljavali su ih i Nijemci i saveznici. U decenijama koje slijede ove bombe su upotrebljavane u skoro svakom većem vojnom sukobu. Šezdesetih i sedamdesetih su to bile Kambodža i Vijetnam, a potom Zapadna Sahara i libanski građanski rat. Irak je upotrebljavao kasetne bombe u ratu sa Iranom. U drugom Zalivskom ratu, Sjedinjene Američke Države, Francuska i Velika Britanija su na Irak bacile 60.000 kasetnih bombi koje su sadržale 30 miliona manjih bombi.

I u vazdušnim napadima na Saveznu Republiku Jugoslaviju NATO je – prema sopstvenim podacima – pri gađanju 33 cilja upotrebio 1.392 kasetne bombe sa 289.536 punjenja manjim bombama. Na desetine osoba su i poslije rata izgubile život jer su se aktivirale zaostale kasetne bombe.

Razorno djejstvo

Kasetne bombe izazivaju teške povrede. Inicijativa „Ne kasetnim bombama“ navodi primjer mladog Iračanina Vahida, koji je poslije okončanja druge američke intervencije u Iraku, šetajući sa bratom pronašao svjetlucavi predmet na zemlji. Kada je Vahid podigao predmet, bomba je eksplodirala. Preživio je teško povređen. „Desna ruka mu je otkinuta, tri prsta lijeve ruke su amputirana. Tijelo mu je izbušeno metalnim gelerima, prije svega koljeno, lijevo stopalo i gornji dio tijela.“

Vahid je imao sreće da preživi, obično ovakve eksplozije dovode do povrede unutrašnjih organa.

Uprkos Konvenciji, trenutno se, prema navodima nevladinih organizacija, kasetne bombe upotrebljavaju u pet zemalja: u Libiji, Siriji, Sudanu, Jemenu i Ukrajini. Najveći broj nastradalih zabilježen je u Siriji, gdje je između 2012. i 2014. (dakle prije nego što se Rusija uopšte umiješala u vojni sukob) tim oružjem ubijeno ili povrijeđeno 1.968 osoba. Očito ni 2015. nije donijela poboljšanje.

Konvencija iz Osla

Brojne zemlje su se 2010. u Oslu obavezale da će uništiti svoje zalihe kasetnih bombi, a među njima su i zemlje koje su proizvodile ove bombe kao što su Njemačka i Velika Britanija. Njemačka je krajem novembra uništila sve zalihe kasetnih bombi i više ih neće posjedovati.

Međutim, velike vojne sile poput Sjedinjenih Američkih Država, Kine i Rusije nisu potpisnice konvencije isto kao i niz drugih zemalja kao što su Izrael, Indija i Pakistan. Samim tim za njih proizvodnja i primjena ovog oružja nije suprotna međunarodnom pravu pa nije ni ilegalna. Ali veliki broj potpisnica Konvencije iz Osla ne može se ignorisati, pa bi se moglo reći da upotreba kasetnih bombi za jedan broj zemalja možda nije ilegalna, ali je zbog narastajućeg negodovanja širom svijeta moralno i politički nelegitimna.