261009 ICTY Karadzic
1. mart 2010"Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak. Jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje." Kada se Radovan Karadžić početkom devedesetih ovim riječima obratio parlamentu BiH, Jugoslavija je već bila podijeljena, a u Hrvatskoj su se vodile borbe. Njegova prijetnja se, prije svih, odnosila na Bošnjake i bh. Hrvate.
"Ne zamjerim mladim momcima, jer su manipulisani"
Kratko nakon toga je izbio najkrvaviji konfilkt u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Više od 110.000 ljudi je poginulo, a više od milion protjerano. Sarajevo je tri i pol godine godine bilo pod opsadom. U Srebrenici je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka. U nekoliko koncentracionih logora žene su silovane, a muškarci zlostavljani. Jedan od njih je Murat Tahirović. "Ja sam, recimo, bio teško ranjen u grudni koš i stomak. Taj predio stomaka mi je bio otvoren zbog velikog gnoja koji je izlazio. U tu ranu su mi gurali policijsku palicu," priča ovaj bivši logoraš i nastavlja: "Bilo je udaraca, nekoliko zuba mi je izbijeno u tom periodu, zatim provokacije, psihičko maltretiranje, nedozvoljavanje da čovjek obavi nuždu. Kupanja, higijene naravno nije bilo, ..."
Tahirović je bio u logoru u blizini granice sa Hrvatskom. Nakon dva mjeseca je pušten na slobodu, ali i danas ima bolove. Pred očima su mu i slike zlostavljanja. Tahirović je danas predsjednik Saveza logoraša BiH. "Ne mogu zamjeriti momcima od 18, 19 i 20 godina. To su isuviše mladi ljudi bili tada. Oni su izmanipulisani raznim medijskim nastupima, pritiscima. Možda nisam ja taj koji to treba reći, ali ja im na neki način i opraštam sve ono što su radili. Ali onima koji su bili duboko svjesni, koji su bili visokoobrazovani, koji su, poput Karadžića, bili psihijatri, takvim ljudima se ne može oprostiti. Znači potpuno svjesno je Karadžić ulazio u nešto što je dovodilo do stradanja naroda na prostorima Bosne i Hercegovine," zaključuje Tahirović.
Tokača: Imam dokaze da je kriv!
Radovan Karadžić je, pored ostalog optužen za genocid i zločin protiv čovječnosti. Mirsad Tokača, predsjednik istraživačko-dokumentacionog centra u Sarajevu, kaže da ima dovoljno dokaza, tako da nema sumnje u Karadžićevu krivicu.
"Uzroci rata su u njegovom ponašanju. Karadžić je iza sebe imao Beograd, Srbiju, Miloševićev režim i Jugoslavensku narodnu armiju (JNA). Ključi zločini su se desili upravo u periodu april-maj 1992. godine, a dijelom i u junu i julu, kad je JNA tu bila, kad je njena moć, njena sila, njeno oružje radilo za tu ideju. Ja sam sudovima dostavio neke dokumente, koji upravo to potvrđuju. Npr. audiozapis jednog izlaganja koje je Karadžić imao u Holiday Innu u Sarajevu, u kojem on tačno govori o tome ko je s njim i ko ga podržava," navodi Tokača.
Ljubović: Žalosno što srpski narod veliča Karadžića
Psihijatar Senadin Ljubović, koji medicinski liječi žrtve rata, smatra da će Karadžić, kao i Milošević, sudnicu u Hagu koristiti kao političku binu: "On je bio ubijeđen da je to što radi u redu. Čak će reći: 'Meni je žao što sam morao da ih pobijem toliko, ali morao sam da pobijem'."
"Prema tome", nastavlja Ljubović, "ja ne vidim da će Karadžić ikada iskazati bilo kakvo kajanje. Tragedija je da je srpski narod, koji je toliko propatio kroz istoriju, koji je toliko imao žrtava, toliko velikih ljudi u svim oblastima, nađe veličinu u Radovanu Karadžiću."
Ljubović je bio Karadžićev mentor. Upravo on je, tada mladog studenta Radovana Karadžića, i doveo da radi u psihijatrijskoj klinici u Sarajevu.
Autori: Filip Slavković / Mehmed Smajić
Odg. urednica: Marina Martinović