Kamikaze iz Fukušime

List Die Welt u članku pod nazivom "Kamikaze iz Fukušime" piše: "Helikopteri ne mogu precizno ispuštati vodu iznad užarenih reaktora. Hektolitri vode promašuju cilj, ona voda koja dospijeva unutra odmah se pretvara u paru. Štapovi za sagorijevanje su bez ikakve zaštite, radijacija se ne smanjuje. Probleme pravi i vjetar. S druge strane 20 dobrovoljaca, saradnika elektro-energetskog koncerna Tepco pokušavaju prodrijeti u atomarno grotlo, da bi napravili ono što nisu u stanju ni roboti, ni šmrkovi za vodu ni tehnički uređaji; uspostaviti sistem hlađenja štapova za sagorijevanje. Jedan od njih je tehničar o kojem je svijet saznao od njegove kćerke preko twittera. Napisala je da je plakala kada je čula da je njen otac, koji je za 6 mjeseci trebao otići u penziju, jedan od dobrovoljaca. Rekao joj je da ide u misiju svog života, jer budućnost atomske generacije zavisi od toga kako će se Japan suočiti sa ovom katastrofom", piše Die Welt.

Frankfurter Allgemeine Zeitung dodaje: "Metode japanskih spasilačkih timova u borbi protiv eskalacije u Fukušimi postaju sve nekonvencionalnije. Posebno je problematično stanje u blokovima 3 i 4 u kojima je došlo do eksplozija i gdje su štapovi za sagorijevanje potpuno bez vode. Ukoliko se glavne pumpe za vodu sistema za hlađenje reaktora ne stave u pogon slijedi eskalacija. Ako se štapovi za sagorijevanje dovoljno ne ohlade narednih dana i sedmica, svim reaktorima prijeti da se pretvore u otopljenu, radioaktivnu masu, temperature 1.000 stepeni. U najgorem slučaju bi ta masa mogla prodrijeti u atmosferu. Tada jedino još može pomoći pijesak, kojim bi se posipala smrtonosna užarena lava", zaključuje Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Čežnja za Jugoslavijom

Austrijski Die Presse donosi članak pod nazivom "Čežnja za Jugoslavijom", u kojem se osvrće na Lajpciški sajam knjiga, u čijem je fokusu Srbija. "David Albahari, Bora Ćosić, László Végel, Dragan Velikić u još 50 srpskih autora će do nedjelje u preko 80 okruglih stolova razgovarati na temu gdje se danas nalazi Srbija. O tome da li postoji jedna vrsta "Ostalgije" odnosno čežnje za Jugoslavijom? Za beogradskog sociologa Todora Kuljića, koji u Lajpcigu predstavlja svoju studiju 'Prevladavanje prošlosti', u aktuelnoj srpskoj literaturi se pokazuju dvije tendencije: Jedni se povlače u estetiku a drugi pišu o temama iz realnog života, dovodeći u pitanje državni mit socijalističke Jugoslavije. Ali ono čega nema su ratne godine. 'Ne može se očekivati da u Srbiji u neko dogledno vrijeme dođe do konfrontacije sa počinjenim zločinima', piše Kuljić u svojoj knjizi.

U razgovoru Kuljić dodaje da se Srbi još uvijek vide u ulozi žrtve i konstatuje da je to razlog što se oni, na žalost, radije bave Titovom Jugoslavijom. 'Mnogi intelektualci kažu: Jugoslavija je bila naša iluzija', kaže Kuljić i upućuje da se pri tome zaboravlja da je Titovo doba donijelo dug period mira. 'Kritika Titu dolazi uglavnom od nacionalista, jer je Tito bio posljednji Habsburgovac, dakle autokratski vladar jedne multietničke zemlje', kaže Kuljić i dalje pojašnjava: 'Tito nije bio otvoren prema Zapadu zato što je bio demokrata već zato što se bojao Sovjetskog Saveza. Kada sam ja išao u gimnaziju znao sam napamet tekstove Beatlese i Rolling Stonese. Moj sin pjeva turbofolk. Nacionalizam na Balkanu može se kombinirati sa svim, marksizmom, vjerom, konzervatizmom. Tuđman je bio veliki šovinista, Milošević veliki imperijalista a Izetbegović najveći fundamentalista', i zaključuje: 'Kombinacija njih trojice bila je eksplozivna!'", prenosi Die Presse.

Autor: Jasmina Rose

Odg. urednik: Zorica Ilić