Kakve poslove firme nude izbjeglicama?

Stažiranja, povremene profesionalne obuke, ali rijetko i pravi posao - upravo to nude njemačke kompanije izbjeglicama koje traže posao. Rizik od prisilnog vraćanja je često prevelik da bi se firme odlučile investirati u obuku novih radnika - izbjeglica. Stoga, mnoge firme pokušavaju raditi zajedno s predstavnicima vlasti i političarima na iznalaženju valjanog rješenje koje bi odgovaralo svima.

Firma Siemens je proljetos pokrenula plaćeni pripravnički program za 10 stažista u svojim pogonima u Erlangenu. Slični programi će startati i u drugim pogonima ove firme od početka oktobra.

"Prvo, radi se o kreiranju jednog normalnog, svakodnevnog života", kaže glasnogovornik Siemensa Michael Friedrich. Dodaje da do sada, ipak, niko od stažista nije stalno zaposlen, no "to se još uvijek može desiti".

Deutsche Telekom je objavio oglas za plaćeno online stažiranje za izbjeglice, no zahtjevi su veliki - ova firma traži studente ekonomije s dobrim poznavanjem njemačkog i engleskog jezika. Telekom do sada nije odabrao kandidate, ali prijave na oglas pristižu.

Continental, vodeći distributer auto dijelova i guma za automobile, pribojava se da bi cijela ova situacija, zapravo, mogla voditi ka jednoj "pripravničkoj odiseji". Stoga su odgovorni tog poduzeća odlučili izbjeglicama ponuditi već postojeće programe obuke. Mladi ljudi se tako mogu nastaviti školovati i dobiti diplomu, a istovremeno zaraditi nešto novca i praktično se obučiti kroz plaćeno stažiranje, nakon kojeg mogu pristupiti i direktnoj obuci za posao.

Nejasna pravna pozicija

Ipak, brojni pravni parametri moraju biti razjašnjeni sa agencijama za zapošljavanje. U svakom slučaju, odziv je pozitivan i, kako saopćavaju iz raznih kompanija, pojedinačni ugovori za plaćenu obuku već se uveliko potpisuju. Daimler, na primjer, obučava izbjeglice u četiri svoje fabrike. Za Sirijce i Iračane koji prolaze tu obuku, osigurali su radne dozvole, te im omogućili obuku za rad na mašinama i alatima u tim fabrikama. Na taj način, pomažući izbjeglicama, ovaj proizvođač automobila pomaže i gradu Štutgartu, u kojem se nalazi, a aktivno učestvuje i u akcijama pomoći koje taj grad organizira. Njemačka high-tech kompanija Trumpf također pomaže svom gradu - Ditzingenu, tako što je za izbjeglice organizirala tečajeve njemačkog jezika.

Komentirajući potez Daimlera, a u vezi sa zapošljavanjem Sirijaca i Iračana, Ariane Reinhart, predstavnica firme Continental, kaže kako smatra da ne bi bilo baš najpametnije ići u izbjegličke centre i tražiti potencijalne radnike. "Važno je da se ljudima prvo da vremena da se smire, da dođu sebi nakon toliko stresova i zamornog puta", kaže ona. Telekom također planira malo pričekati sa potezima poput Daimlerovog. "Nema smisla upuštati se u to dok se ne riješi pravni status izbjeglica", kaže Christian Schwolow, glasnogovornik Telekoma.

Osjetljivi pravni položaj izbjeglica riskantan je za kompanije. Čak i ako se vlada složi da pojednostavi zakone o zapošljavanju za tražitelje azila, pitanje koliko dugo će neki tražitelj azila ostati u Njemačkoj visit će u zraku sve dok je njegov zahtjev za azil na razmatranju. Obuka radnika također je investicija za firme. Iz tog razloga Njemačka industrijska i trgovinska komora podržavaju takozvano "3+2" pravilo, prema kojem svako ko prođe tri godine profesionalne obuke ne može biti prisilno vraćen iz Njemačke i ima pravo da radi bar još dvije godine nakon završene obuke.