Kako spasiti BiH?

„Nije čudo da najotporniji i najstrpljiviji Bosanci i Hercegovci gube strpljenje i prvi put od potpisivanja mirovnog sporazuma u Daytonu 1995. godine postaju nasilni. Na trgovima gradova i sastajalištima po cijeloj zemlji svaki dan se vode diskusije. Sve glasnije se ističu radikalne opcije i zahtjevi za promjenom u zemlji. Pri tome je uloga međunarodne zajednice u BiH potpuno nejasna. Dugo je ona osiguravala mir u nekedašnjoj ratom pogođenoj zemlji. Sada je povjerenje u nju jako narušeno.

Godine koje su uslijedile nakon Daytona bile su razočaravajuće za mnoge građane BiH. Navodne zaštitničke sile bile su bespomoćne s obzirom na svaki dan sve goru socijalnu, ekonomsku i političku situaciju. Država BiH doživljava eroziju. Etničke grupe i dalje nastoje suzbiti jedna drugu, kantoni slijede sopstvene ciljeve, haos u zemlji raste. Sada je dostignuta tačka, na kojoj se ujedinjuju radnici iz industrijske Tuzle i studenti i mladi, nezaposleni ljudi iz Sarajeva i drugih bh. gradova. Oni hoće, ako drugačije već ne može, da revolucijom svrgnu one koji su na vlasti zajedno sa svim profiterima i na taj način silom, kad već ne može milom, promijene stanje u zemlji.

Da li je međunarodna zajednica zaista shvatila taj očajnički poziv u pomoć? Sa dosadašnjim stereotipnim odgovorima poput: "Reforme su neophodne i Vi ih sami morate sprovesti" puno toga se ne može postići. U rečenici je uz to i sadržajna greška. Konačno velike sile, potpisnice Daytonskog sporazuma kojim je okončan rat, su i same učestvovale u stvaranju haosa i nereda u zemlji. Dali su u BiH tri različita Ustava, sva tri važeća, ali međusobno nekompatibilna, koja nisu mogla dati rješenja za probleme nastale u istoriji i nakon rata. A potom su BiH ostavili samu da se bori sa tim problemima.

Visoki predstavnik, koji je dobio mandat da postepeno gradi pravnu državu i demokratsko društvo koje bi bilo u stanju da funkcionira, je od 2005. godine različitim i međusobno suprotstavljenim uticajima Vašingtona, Brisela, Londona, Pariza i Berlina sprječavan u ispunjenju svog mandata.

Je li Njemačka razumjela poziv na buđenje?

Do sada je malo znakova da je SR Njemačka razumjela pozive da se probudi. Već godinama Njemačka radi na tome da potpuno zatvori Ured visokog predstavnika - OHR, bez da se potrudila da ponudi nacrt bilo kakve druge konstrukcije, koja bi ponudila put u budućnost i bez da je porazgovarala o tome sa drugim zemljama-partnerima. Njemačka u svim zemljama, sa izuzetkom Rusije, dakle u Vašingtonu, Londonu, Ankari, Kanadi i Japanu nailazi na energičan otpor suludoj ideji o zatvaranju OHR-a. Njemačka vlada ne primjećuje da je prošlo vrijeme za ovakve igre.

Kako bi pomogli BiH potrebna je solidarnost svih saveznika, uključujući SAD. EU, posebno Evropska komisija, morala bi što brže stavi ad acta plan o što bržem uključenju BiH u EU kao i plan o držanju SAD-a podalje od svega. Onaj ko misli da tranzicija od Daytona ka Briselu može da se desi bez SAD-a, nije shvatio istoriju rata devedesetih godina. Konačno BiH mora zahvaliti svoje postojanje inicijativi SAD-a, intervenciji evropske zajednice i Daytonskom mirovnom sporazumu. Sada bi se ove smiješne, sujetne igre između Evrope i SAD-a morale okončati. I jedni i drugi nose istorijsku i političku odgovornost u BiH. Za obje strane bi trebao doći kraj vremenu izgovora.

Demonstranti imaju pravo: međunarodna zajednica ne može nastaviti da se ponaša kao što se do sada ponašala. EU i SAD moraju skupa što brže sjesti za sto i pronaći nacrt za reformu Daytonskog sporazuma. A to bi se moralo desiti uz usaglašavanje sa onim Bosancima i Hercegovcima, koji su zainteresirani za konstruktivna rješenja. S tim što Amerikanci i Evropljani ne bi smjeli cijeli taj proces ispuštati iz svojih ruku. Ustavi bi se morali harmonizirati i usmjeriti kao demokratskim principima. Etnički režim bi se morao ukloniti, jer on sprječava mir.

U razgovore se mora uključiti Turska i Rusija. Nakon dešavanja i angažmana SAD-a i Evrope, sada nije moguće da se oni izvuku od odgovornosti koju su preuzeli na Balkanu devedesetih. To važi i za Njemačku. Vrijeme za udobna mjesta gledalaca na tribinama Balkana i istočne Evrope je prošlo. Sada mi samo moramo pametno da se postavimo i da preuzmemo odgovornost.“

Članak Christiana Schwarza-Schillinga, bivšeg visokog predstavnika u BiH i dugogodišnjeg ministra za poštu i telekomunikacije u vladi Helmuta Kohla objavljen je u listu Süddeutsche Zeitung

Prevod i obrada: Jasmina Rose

Odg. urednik: Mehmed Smajić