Kako reformirati Francusku?

U narodu je novi francuski premijer itekako omiljen. Odmah nakon što ga je francuski predsjednik imenovao za premijera, on je, kako je izjavio, krenuo u bitku za radna mjesta. Ali, vlada nema puno para. Pariz želi ispoštovati kriterije sporazuma iz Mastrihta a socijalna osiguranja su prezadužena. Deficit raste svaki dan, ako se ima u vidu da je tri miliona Francuza nezaposleno i da je sve veći broj onih koji ne uplaćuju doprinose.

Premijer, međutim, ima plan. Zaposleni u javnim službama bi kasnije odlazili u penziju a socijalno osiguranje bi se moralo reorganizovati. Eksperti govore o najvećoj reformi u Francuskoj od 1945. godine pod nazivom "Sécurité Sociale". Novi francuski premijer, koji nije navršio ni 50 godinu života nije za reformu pridobio ni umjerenu francusku sindikalnu organizaciju CFDT.

Ali, nekoliko sedmica kasnije vjetar počinje da puše u drugom pravcu. Radikalno orjentisani sindikati poveli su generalni štrajk, kojem će se pridružiti dijelovi stanovništva. Tri duge sedmice u Francuskoj jedva da saobraćaju vozovi, pošta se više ne dostavlja. Nema ni redovnog odvoza smeća, niti rada komunalnih službi. Vojska izlazi iz kasarni kako bi obezbijedila snabdijevanje stanovništva nužnim potrebama. 

Ko sada misli da je radnja smještena u vrijeme predsjednika Emmanuela Macrona i njegove vlade, grdno se vara. U pitanju je 1995. godina i u Francuskoj je vladao haos, nakon što je premijer Alain Juppé zemlji prepisao "kuru globalizacije". Na kraju je sa svojim planovima o reformi penzionog sistema morao popustiti pod pritiskom ulice odnosno demonstranata.

Emmanuel Macron se u to vrijeme 1995/96. nalazi pred polaganjem mature a u proljeće 2006. tek što je, kao mladi početnik, dobio posao u državnoj službi, dolazi do toga da još jedna francuska vlada, pod talasom studentskih protesta, odustane od planirane reforme tržišta rada.

Socijalni dijalog tradicionalno slab

Posmatrači se slažu u mišljenju da oba reformska poduhvata nisu propala zbog nedostatka volje za reforme od strane Francuza već zbog grešaka u komunikaciji koje je počinila vlada.  "Francuzi imaju velika očekivanja od države u pogledu socijalne zaštite, kaže politologinja Julie Hamann iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP) u Berlinu. "Kada se najave reforme, koje predstavljaju skraćenja socijalnih davanja, vrlo brzo se bude emocije i strah."

No sada su mladi predsjednik Macron i njegova vlada najavili korjenite reforme, proglasivši ih prioritetom svog mandata. U narednih godinu i po dana vlada namjerava da stavi na snagu šest sveobuhvatnih socijalnih reformi. Sve to bez obzira na otpor radikalnih sindikata, koji su za naredni ponedjeljak najavili prve proteste. Politologinja Hamann, koja istražuje protestni pokret u Francuskoj, smatra da je sada ipak dobar trenutak za provedbu reformske agende. "U Francuskoj generalno vlada mišljenje da su reforme neophodne, pa čak i među sindikatima.Postoji i volja da se one provedu." Macron se ne mora pribojavati otpora reformama iz sopstvenih redova. Nakon izborne nedjelje, predsjednik bi morao raspolagati sa velikom većinom u Parlamentu, potrebnom za reforme.

Promjena svijesti

Vladi na ruke ne ide samo promjena svijesti u Francuskoj nakon 20 godina neuspješnih pokušaja da se provedbu reforme.  I promjena odnosa snaga u sindikatima bi mogla pojednostaviti reformske pregovore.

Radikalni sindikat CGT, decenijama najjači u Francuskoj, izgubio je uticaj u redovima umjerenih predstavnika radnika. Taj tabor je sada načelno spreman na dogovor sa sindikatima. Osim toga, predsjednik Macron je upućen na tzv. "reformski mandat", jer je tokom izborne kampanje najavio štednju i sveobuhvatna skraćenja. Za uspjeh svega toga je po mišljenju Julie Hamann važno da se sve dobro iskomunicira. "Ključ je u načinu na koji predsjednik Macron bude komunicirao sa socijalnim partnerima i stanovništvom."

Novi francuski premijer Edouard Philippe za predstojeće pregovore može da izvuče pouke iz iskustava svog političkog mentora Alain Juppéa. Juppés je u jesen 1995 imao oštar kurs prema demonstrantima, što je rezultiralo gubljenjem autoriteta a kasnije i gubitkom vlasti i padom vlade.