Kako protiv sirijskog predsjednika?

Arapska liga, Ujedinjeni narodi, EU, Sveta stolica – svi su se u svojim apelima upućenim sirijskom vodstvu zapravo stavili na stranu demonstranata u toj zemlji. Čak su i kraljevi zaljevskih država, koji su zapravo nositelji kontrarevolucije, učinili taj korak. Pet mjeseci od početka protesta sirijski predsjednik više nema podršku ni među arapskim zemljama.

Zemlje poput Saudijske Arabije na taj način zapravo se kreću po oštrici noža. Naime i sama Saudijska Arabija se u vlastitoj zemlji suočava sa kritikama na račun vlade i islamskog uređenja. Iako je kritika Saudijske Arabije na račun Sirije prije svega dio sukoba koji već dugo traje između Rijada i Damaska, duga lista apela na sirijsko vođstvo, odaslanih iz arapskih zemalja, pokazuje sljedeće: skoro ni jedna vlada u regionu ne može sebi dozvoliti da šuti o brutalnim kršenjima ljudskih prava koje trenutno čini sirijska vlada. Arapsko proljeće je uzdrmalo politički i moralni sistem u cijelom regionu. I Turska, koja zbog problema sa Kurdima i svog neposrednog susjedstva tradicionalno održava dobre veze sa Damaskom, u međuvremenu vrši ogroman pritisak na Asada. Turski premijer Redžep Taib Erdogan izjavio je tokom vikenda da njegova zemlja ne može još dugo promatrati nasilje ne čineći ništa. Ministar vanjskih poslova Ahmet Davatoglu je, kako se navodi, protestirao zbog postupaka sirijskih snaga sigurnosti, a Izrael mu pri tome pomaže. Naime Izraelu je građanski rat i samim tim haos u Siriji najmanje potreban jer samo stabilna granica na Golanskoj visoravni garantira sigurnost Izraelu.

Pojačati sankcije

S obzirom na potvrđenu beskrupuloznost postupaka sirijskog predsjednika teško da se može očekivati da će moralni apeli imati ikakvo dejstvo na njega. Njegovi tenkovi potiču još iz sovjetskih vremena, a skladišta oružja su prepuna zahvaljujući i novom oružju iz Irana. Teheran neće dozvoliti svom savezniku Siriji da tako brzo padne. Oba saveznika imaju zajednički utjecaj na šiitsku Hezbolah miliciju i pokušavaju na taj način i dalje kontrolirati Libanon. Ukoliko bi Asada nešto moglo prisiliti da poklekne onda su to njegovi vlastiti ekonomski interesi. Ekonomija u Siriji je, pet mjeseci nakon početka protesta, pred slomom. Asadova kampanja protiv vlastitog naroda morala bi pored moralnih apela za posljedicu imati i ekonomski embargo i prije svega embargo na naftu. Tada bi se u srednjoročnom smislu i korupcija koja je u ovom zemlji prisutna u svim državnim institucijama bila obustavljena. Dodatna erozija temelja Abasove moći bila bi neizbježna. Jer na kraju krajeva i Asadova samovolja ima ekonomske granice.

Autor: Daniel Scheschkewitz (Zorica Ilić)
Odg. urednik: