Kako pomoći zlostavljanoj djeci?

Stvarni razmjeri nisu poznati jer brojne žrtve šute zbog srama. U Kölnu već više od 20 godina postoji Ured za pomoć zlostavljanoj djeci. Zove se 'Zartbitter', a u njemu radi vrlo angažirana ekipa socijalnih radnika i psihologa.

„Djevojčicama i dječacima koji su žrtve seksualnog zlostavljanja nudimo pomoć savjetom. Isto tako puno surađujemo s institucijama: s jedne strane tako što podupiremo konkretne pojedinačne slučajeve, a s druge strane imamo i veliku ponudu za prevenciju.“

Riječi su to Ursule Enders, koja je već čula stravičnih priča o zlostavljanju djece. Vidjela je djevojčice i dječake koji su potreseni i u strahu došli u savjetovalište i nakon nekog vremena počeli pričati. Jer ih je konačno neko slušao i vjerovao im. „Dobro je da se o toj temi govori. Zlostavljanje u institucijama je tema o kojoj se već godinama šuti. Mi nismo uspijevali doći u javnost, iako smo to uvijek iznova pokušavali. Javljaju nam se mnogi ljudi kod kojih se vraća sjećanje na davne slučajeve zlostavljanja i koje to danas ekstremno opterećuje.“

Odrasli se često prave da ništa ne vide

Kad je 1987. godine osnovan ured „Zartbitter Köln“, savjetovalište protiv seksualnog zlostavljanja djevojčica i dječaka, nitko nije očekivao da će iz te inicijative nastati savjetovalište koje će steći ugled na čitavom njemačkom govornom području. 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća savjetovalište je dalo velik doprinos da se progovorilo o seksualnom iskorištavanju dječaka. Osim toga savjetovalište se angažiralo protiv seksualnog zlostavljanja prilikom proizvodnje pornografskih filmova, govorilo o zlostavljanju od strane suradnica i suradnika institucija te o ženama kao zlostavljačicama.

Zlostavljanje često počinje tamo gdje se djeca osjećaju najsigurnije: u vlastitoj obitelji. I zato što se roditelji, prijatelji ili susjedi prave da ništa ne vide ili potiskuju znakove koji upućuju na zlostavljanje. Ursula Enders smatra da je dobro što je vlada prihvatila odluku da pokrene okrugli stol o seksualnom zlostavljanju, ali nije zadovoljna njegovim sastavom: „Kao prvo, važno je da organizacije žrtava budu ravnopravne za okruglim stolom. Savezna vlada je pozvala dobrotvorne organizacije, kao i Konferenciju njemačkih gradova. To su nosioci ili politički predstavnici institucija u kojima su se događali slučajevi seksualnog zlostavljanja. Ali, savjetovališta za žrtve koje se time bave već odavno nisu pozvana. To znači da to nije okrugli stol. To je uglati stol, za kojim se prema žrtvama neće postupati demokratski i s poštovanjem.“

Svijest o patnjama zlostavljane djece

Gotovo svakodnevno otkrivanje novih slučajeva, porast broja žrtava koje se odlučuju da konačno progovore po mišljenju Ursule Enders je samo vrh ledenog brijega. Beskrupulozni odrasli iskorištavaju nezaštićenost djece. Ko o tomu šuti sukrivac je za uništavanje djece. Posljednjih godina je zbog nekoliko spektakularnih slučajeva zlostavljanja djece porasla svijest o patnjama pogođene djece. Ali, još uvijek postoji deficit kod gonjenja počinitelja tih zločina.

Savjetovalište Zartbitter je proteklih godina uspješno informiralo političare o problematici seksualnog zlostavljanja. Njegovi suradnici su cijenjeni stručnjaci i uspješno su utjecali na promjene zakona i političku raspravu. Pa ipak, savjetovališta kao ovo ne dobivaju novac iz državnog proračuna, nego se uglavnom financiraju od dragovoljnih priloga. To pokazuje koliko država ozbiljno uzima pitanje prevencije i pomoći žrtvama seksualnog zlostavljanja, smatra Ursula Enders: „Politika bi trebala najprije financijski osigurati opstanak neovisnih savjetovališta. Primjerice savjetovalište „Tauwetter Berlin“, najveće savjetovalište za pomoć muškim žrtvama u Njemačkoj, ne dobiva ni centa. A oni savjetuju godišnje najmanje 150 muškaraca. To je skandal. I mi smo nedovoljno sigurni. A tako je s brojnim savjetovalištima za žrtve. Mislim zato da bi politika konačno trebala omogućiti da žrtve dođu do riječi. A ne mešetariti i razgovarati samo s institucijama.“

Autor: Peter Kolakowski / Anto Janković

Odg. urednik: Zorica Ilić