Kako normalizovati odnose sa Turskom?

Lauzicer rundšau (Kotbus): „Interesantno je da je turski ministar spoljnih poslova, poslije sastanka sa Gabrijelom, otputovao pravo na najveći svjetski sajam turizma u Berlinu da tamo reklamira svoju zemlju. Turskoj su hitno potrebni turisti – oni spadaju u važne faktore privrednog uspjeha te zemlje. A ona istovremeno čini sve da ih zastraši. Već godinama se smanjuje broj njemačkih turista u Turskoj, a za to ove godine neće biti kriva samo teroristička opasnost, već i poređenja sa nacistima i druge uvrede. A to je politički paradoks – turske strane."

Noje tag (Vajden): „Turski ministar spoljnih poslova više ne zamahuje toljagom optužbi za nacizam, ali se žali na „antiislamska osećanja". Optužbe na račun Nijemaca da gaje netrpeljivost prema islamu potiču upravo od pripadnika režima koji je (sve malobrojniju) hrišćansku manjinu u Turskoj obasuo restrikcijama, koji je grubo maltretira i šikanira. Progon hrišćana u Turskoj – to nije nimalo pretjerana formulacija. O slobodi mišljenja i vjeroispovijesti kakva postoji u Njemačkoj, hrišćani u Turskoj mogu samo da sanjaju. Vrijeme je da se taj tabu jednom javno nazove pravim imenom. Držimo za riječ ministra spoljnih poslova Zigmara Gabrijela koji je najavio da će opomenuti tursku stranu da se pridržava demokratskih pravila igre."

Velt (Berlin): „U svojoj novoj ulozi, Gabrijel u izbornoj godini čini sve kako treba. Onaj ko želi da ujedini Evropu ne smije da u očima istočnih članica EU neodlučno istupa pred Putinom. A ni pred Ankarom. Bilo je ispravno to što se Gabrijel usprotivio poređenju sa nacistima koje se može čuti u Turskoj. I bilo je ispravno reći da Njemačka teži dobrim odnosima sa Turskom."

Rajn-cajtung (Koblenc): „Kako bi bilo da se ne spuštamo na Erdoganov nivo, već da pokažemo kako funkcioniše demokratija. Da pustimo turske ministre da drže govore u Njemačkoj, pod jasno postavljenim uslovima, ali da im mirnim demonstracijama na mjestima gde drže govore pokažemo: Erdoganova despotska slika sveta ovde nije dobrodošla. Političkim sljedbenicima Erdogana ne smije biti zadovoljstvo da se u našoj funkcionalnoj demokratiji zalažu za njegove antidemokratske ciljeve. To bi bio možda pametniji način ophođenja sa turskim političarima, umjesto da im se otkazuju manifestacije zbog nedovoljne protivpožarne zaštite ili da im se čak generalno zabranjuje da govore."

Zidkurir (Konstanc): „Dok je bio šef SPD, nije bio baš poznat po diplomatskoj uzdržanosti. Sada je Zigmar Gabrijel ministar spoljnih poslova, prinuđen da se služi tišim tonom. Tursko rukovodstvo na čelu sa predsjednikom Erdoganom traži najveću moguću svađu sa Njemačkom jer smatra da će tako obezbijediti sebi dovoljnu podršku svojih građana sa pravom glasa. Njemačka vlada neće da mu učini uslugu i nasjedne na njegove provokacije – makar Gabrijel morao da se ugrize za jezik. I zaista, njemačka spoljna politika u ovoj krizi ide do granica sopstvene savitljivosti. Pitanje je da li u Ankari uopšte razumiju taj jezik. Kada se Erdogan zbog Sirije zakačio sa Kremljom i oborio jedan ruski avion, Putin je zaustavio sve avione koji su prevozili ljude na godišnji odmor u Antaliju. Malo kasnije, Erdogan je otputovao u Moskvu i izvinio se. Njemačkoj nije potrebna spoljna politika u Putinovom stilu. Ali nešto više realizma ne bi škodilo."

Rajn-nekar cajtung (Hajdelberg): „Iz Ankare nema ni najmanjeg znaka ublažavanja ili čak uviđanja sopstvenih postupaka. Zato je i teza da će Erdogan poslije referenduma o promjeni ustava rezultat ničim neutemeljenog optimizma. Doduše, ta misao je ispravna utoliko što se ključ za smirivanje ovog konflikta nalazi u Turskoj – tačnije, u rukama turskih birača. Oni će 16. aprila moći da zaustave Erdoganove planove o promjenama u uređenju države".

Mitelbajeriše cajtung (Regenzburg): Prije svega slučaj tursko-njemačkog novinara Deniza Jučela predstavlja sve veći test za odnose dvije zemlje. To što ga je Erdogan javno optužio da je terorista i špijun, apsurdno je. A to što tursko pravosuđe vodi istragu protiv novinara lista Velt zbog terorističke propagande i huškanja naroda – nije prihvatljivo. Jučel može sada da provede u pritvoru i do pet godina prije nego što dođe do suđenja. To pokazuje da je turska vlada pravosuđe već pretvorila u svoj privjezak. Istovremeno, uz sve opravdane kritike na račun Ankare, treba ponovo uspostaviti bar donekle normalan odnos između dvije države – a i sa čitavom EU. I o ne samo zato što je Turska važan partner na južnom krilu NATO i u izbjegličkoj krizi, već i zato što bi Erdoganova alternativa za Evropsku uniju i NATO bio – Putin."