Kako je Bosanac pobijedio Volkswagen

Njemački gigant Volksvagen (VW) okončao je svađu sa bosanskom firmom Prevent koja proizvodi dijelove za vozila. Problem je nastao prije nekoliko dana iz razloga koji nisu zvanično saopšteni, ali su mediji saznali da je VW otkazao veliki poslovni nalog Preventu. Nakon toga su dvije saksonske kćerke-firme – ES Automobilguss i Car Trim – prestale da isporučuju Volkswagenu dijelove za sjedišta i prenosni sistem. U Wolfsburgu je izbila panika: stala je proizvodnja Golfa, skraćena su radna vremena hiljadama radnika širom Njemačke, prijetio je gubitak radnih mjesta. Nastala je šteta od sto miliona eura.

Bosanski koncern je odigrao pametno, komentariše njemački dnevnik Die Welt. VW je otkazao jedan poslovni nalog Car Trimu, koji proizvodi presvlake za sjedišta, navodno nezadovoljan kvalitetom i brzinom isporuke. Ta je firma onda tražila 56 miliona evra odštete, što je VW glatko odbio. „Šta obično rade proizvođači automobila u ovim slučajevima: ne samo da ne plate, nego i trajno prekinu saradnju sa liferantom. Velike automobilske firme tu ne oklijevaju, vole da se zna čija je posljednja u ovoj branši. Prevent je, međutim, povukao pametan šahovski potez. Presvlakama za sjedišta koje proizvodi Car Trim VW nije mogao biti satjeran u ćošak, ali jeste drugim auto-dijelovima. Zato je Car Trim dio svojih potraživanja prenio na ES Automobilguss, koji takođe pripada grupi Prevent, koja proizvodi kućišta za mjenjače. A VW nije mogao da se odrekne kućišta za prenosni sistem koja proizvodi ES Automobilguss.“

Tako je drama okončana. Volkswagen i Prevent su se dogovorili, neće biti tužbi niti zahtjeva za odštetu, ali firme zvanično neće saopštiti kako izgleda deal. Prema pisanju dva najuglednija njemačka dnevna lista, Süddeuteche Zeitung i Frankfurter Allgemeine Zeitung, njemački automobilski koncern je morao da pristane na brojne ustupke. Jedan od njih je da u narednih šest godina mora da nabavlja dijelove iz kćerki-firmi Preventa. „Više od 400 radnih mjesta je time dugoročno osigurano“, rekao je jedan od direktora firme ES Autoguss. Premijer Donje Saksonije Stefan Weil, koji je ujedno član Nadzornog odbora VW-a, kritikovao je obje strane zbog eskalacije koja je mnoge radnike mogla koštati posla, ali posebno bosansku firmu „jer nije bila spremna da ide putem koji predviđa naša pravna država, naime da stvar razjasni pred sudom. Umjesto toga je otvorila veliki konflikt, u kojem je nastala ogromna šteta.“

Prema pisanju Welta, ovaj slučaj je pokazao da i najveći koncerni svijeta zapravo zavise od manjih firmi koje im isporučuju dijelove. „U poimanju javnosti je Prevent pobjednik ovog hrvanja jer mu je pošlo za rukom da prkosno odoli divovskom Volkswagenu. Malima tako nešto rijetko uspijeva u borbi sa velikima. Pa ipak, Prevent i njegove ispostave će možda jednog dana platiti visoku cijenu. Jer ovo nije prvi put da se ovaj proizvođač dijelova zamjera moćnim graditeljima automobila.“ Giganti automobilske industrije bi, piše Welt, ubuduće mogli da prošire mrežu dobavljača, tako da više ne zavise od jedne manje firme.

I švajcarski list Neue Zürcher Zeitung piše o bosanskoj firmi Prevent: „Imperija koju je sagradio Nijaz Hastor, i koja se sada zakačila sa svjetskim automobilskim koncernom iz Wolfsburga, jedna je od najznačajnijih firmi na Zapadnom Balkanu. Grupa Prevent radi u deset zemalja, a samo u BiH zapošljava 6.500 radnika u 15 proizvodnih pogona. Sa obrtom od 771 milion konvertabilnih maraka (386 miliona eura za 2015. godinu) bosanska kćerka-firma je na vrhu liste najvećih privatnih firmi u ovoj balkanskoj zemlji. Nijaz Hastor je započeo svoju karijeru u TAS-u. Potom je zastupao sarajevski UNIS u Wolfsburgu. Nakon izbijanja rata u BiH, ovaj inžinjer ostaje bez posla. 1993 počinje da zastupa slovenačke firme, koje nastavljaju sa isporukama auto-dijelova VW-u. Malo pomalo širi biznis i otkupljuje dijelove slovenačke firme "Prevent". Cijeli biznis je zapravo rezultat poslovne povezanosti u isporuci dijelova, koja traje preko četiri decenije. I pored toga što je 65-godišnji Hastor dušom i tijelom ostao vezan za automobilsku industriju, njegovi sinovi Kenan i Damir raširili su poslove porodične firme. Tako se pod okriljem njihove firme sada proizvodi muška odjeća, namještaj za IKEU. Jedan od sinova je preko dioničarskog društva Tahoe Investment investirao u njemačku firmu za proizvodnju kuhinja Alno. Druga generacija klana, koja sada vodi poslove i njeguje agresivniji poslovni stil od oca Nijaza, sada -prema informacijama FAZ-a- razmatra ponudu za preuzimanje državne osiguravajuće firme "Sarajevo Osiguranje". Prethodno je Prevent napravio ulaganja i u bankovni sektor.

„Fleksibilni i solidni“

Pod naslovom „Fleksibilni i solidni“ i dopisnik lista Frankfurter Allgemeine Zeitung objavljuje detalje o prisustvu VW-a u Sarajevu i biografiji Nijaza Hastora: „Sedamdesetih godina je u nekadašnjoj Jugoslaviji nastao neobični joint-venture: VW i jugoslovenski državni holding Unis osnovali su Tvornicu automobila Sarajevo, skraćeno TAS. Ona je montirala najprije bubu, a potom golfa, jettu, i caddy od dijelova uglavnom uvezenih iz Njemačke. Za uzvrat je TAS isporučivao rezervne dijelove u Wolfsburg – osovine, auspuh, kablove. Neisplativa razmjena koja je za VW bila interesantna iz drugih razloga: preko montaže u Sarajevu su Nijemci izbjegavali carinske dažbine i posebne poreze za uvoz zapadnih automobila. Volkswagen je bio jedini zapadni koncern koji je regularno prodavao automobile u Jugoslaviji, praktično monopolista. Ubrzo se ispostavilo da VW-joint venture "TAS" nije ni izbliza bio u stanju da isporuči dovoljno opreme da se razmjena makar formalno opravda. Tu je kucnuo čas Nijaza Hastora, tadašnjeg šefa nabavke TAS-a. On je u cijeloj Jugoslaviji pronalazio i stvarao firme koje su mogle da opskrbljuju VW. U Wolfsburgu su ga uočili kao pouzdanog, fleksibilnog, solidnog.“

Onda je, piše dalje frankfurtski list, došao rat i TAS se 1992. raspao. „Hastoru, koji tečno govori njemački, je uspjelo da u posao sa VW-om ponovo uvede firme koje nisu direktno bile pogođene ratom – ovog puta u sopstvenom interesu. Koristio je insajdersko znanje i veze, znao je sve o procesu proizvodnje. Aranžirao je da tada državna slovenačka firma Prevent isporučuje direktno VW-u presvlake za sjedišta. Kako bi bio fleksibilan, doveo je šnajderice iz Bosne u Wolfsburg, koje su potom bile sposobne da u roku od nekoliko sati pripreme mustre po želji kupca.

Kada je Prevent privatizovan, Hastor je uskočio u posao kao spretni preduzetnik sa jakim zaleđem među bosanskim muslimanima. Nikada nije bio umiješan u neku od brojnih korupcionaških afera u svojoj zemlji. Posao je širio sa jasnim ciljem. Prije kraja rata je isporučivao prva nova vozila u Sarajevo, kako bi otškrinuo vrata za poslijeratno vreme. Ko je tada htio da nešto unese u opkoljeno Sarajevo, morao je da sarađuje i sa trupama srpskog generala Mladića. Kako god da je to Hastor radio – uspjelo mu je. Tako je udario temelje kontrole nad uvozom vozila u Bosnu nakon rata. Istovremeno je ostao glavni posrednik u poslovima između liferanata iz bivše Jugoslavije i VW-a iz Wolfsburga, počevši da otkupljuje dijelove Preventa a poslije i da osniva ogranke Preventa u Hrvatskoj i BiH. Oba njegova sina su studirala u Pittsburghu i ušla potom u biznis. Osnovali su i fondaciju koja stipendira studiranje mladim i nadarenim Bosancima i koja je pravi blagoslov za BiH. O Hastorovom privatnom životu ne zna se mnogo, isto kao ni o detaljima spora između Hastorove dvije firme i koncerna VW. “