Kako Europa nadzire svoje građane?

Kada je Elon Musk kupio Twitter, europski povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton je odmah upozorio američku kompaniju da se mora držati pravila „natjecanja“ koja vrijede u Europskoj uniji. A kad se radi o zloporabi špijunskog softvera od strane europskih vlada, to gotovo da nikoga ne zanima u europskim institucijama u Bruxellesu, kritizira europska izvjestiteljica takozvanog Pega odbora Europskog parlamenta, nizozemska EU-zastupnica Sophie in 't Veld. Pritom se, kako kaže, radi o ozbiljnoj prijetnji demokratskim pravima kada europske vlade pod krinkom brige oko nacionalne sigurnosti nekontrolirano koriste Pegasus i slične softvere, te špijuniraju vladine kritičare, novinare ili oporbenjake.

Europska afera

"Zlouporaba je sveeuropska afera", stoji u međuizvještaju istražnog odbora koji je u utorak (8.11.) prezentirala Sophie in 't Veld. "Zemlje članice su koristile softver za nadzor protiv svojih građana u političke svrhe, odnosno kako bi zataškale korupciju i kriminalne aktivnosti." Pritom, kako je dodala, nijedna nacionalna institucija nije bila spremna dati konkretne informacije Europskom parlamentu, te se komisija u svom radu morala osloniti na javno dostupne podatke.

Odbor je ipak uvjeren da je uspio skupiti znatnu količinu činjenica: „Ako se puzzle sastoji od 1000 dijelova, mi u rukama imamo 900 komada", kaže Sophie in 't Veld. Može se poći od toga da su sve zemlje članice EU-a kupile špijunski softver i da neke na trgovini s njim dobro zarađuju, dodaje nizozemska zastupnica u parlamentu EU-a. "Cipar i Bugarska su izvozni centri, Irska organizira porezne aranžmane. A Luksemburg je financijsko središte za mnoge aktere među proizvođačima." Takozvani Wiretapper's Ball, godišnji sastanak aktera iz te industrije, održava se u Pragu umjesto na Malti i na glasu je kao omiljeno okupljalište glavnih protagonista, dodaje ona. 

Najpoznatiji primjer je izraelska kompanija NSO, koja proizvodi špijunski softver Pegasus – koji je nedavno u Grčkoj prouzročio veliki politički skandal. To poduzeće ima predstavništva na Cipru i u Bugarskoj, a financijske transakcije obavlja preko Luksemburga. NSO profitira od unutarnjeg tržišta EU-a i slobode kretanja unutar Europske unije. Prodaja softvera je svjesno organizirana na netransparentan način, a financijska konstrukcija je kompleksna, stoji u izvještaju predočenom u Bruxellesu: „posao cvjeta, on je unosan."

Grčka, Mađarska, Poljska…

Najpoznatija žrtva špijunaže oporbenih političara i novinara u Grčkoj je šef socijaldemokratske stranke Pasok i europski zastupnik Nikos Androulakis. Njegov mobilni telefon je bio „inficiran" softverom za nadzor Predator.

U međuvremenu su liste mogućih žrtava neovlaštenog nadzora sve duže. Prošli vikend je grčki premijer Kyriakos Mitsotakis ponovno demantirao da ima bilo kakve veze s najnovijim otkrićima. „Sramota je i tvrditi da je premijer špijunirao svoje vlastite ministre", kazao je na postaji ANT1.

Nikos Marantzidis, medijski stručnjak na Sveučilištu u Solunu, smatra pak da je šef vlade itekako odgovoran: „Najprije je on rekao da je sve u skladu sa zakonom, a sad kaže da će riješiti probleme s Pegasusom i Predatorom. Nemoguće je vjerovati svemu onome što on kaže", tvrdi Marantzidis. I dodaje kako je najgore da je zbog te afere duboko potreseno povjerenje Grka u demokraciju u njihovoj zemlji: „Mnogi su šokirani zato što opet ulazimo u autoritarnu fazu." U međuvremenu grčka vlada najavljuje kako želi zabraniti prodaju špijunskog softvera. 

Izvještaj Europskog parlamenta se opširno bavi i postupcima vlada u Budimpešti i Varšavi. Mađarska je, kako se tvrdi, jedna od prvih zemalja EU-a koje su bile umiješane u skandal oko nadzora. Po navodima organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International, u toj zemlji je nadzirano više od 300 političkih aktivista, novinara, odvjetnika i drugih osoba. „Korištenje Pegasusa se čini kao dio strategije kalkuliranog strateškog uništavanja slobode medija i mišljenja od strane (mađarske) vlade", stoji u izvještaju.

Poljska je prošle godine praktički ukinula ograničenja po pitanju pravnih mogućnost nadzora: „Prava žrtava su minimizirana, a pravna sredstva su u praksi postala beznačajna", tvrdi se u izvještaju. Vladajuća stranka ima punu kontrolu nadzora, a žrtve se ne mogu nikome obratiti za pomoć, dodaje se.

Apel Amnesty Internationala

Amnesty International je u međuvremenu prikupio više od 100.000 potpisa za peticiju upućenu Ujedinjenim narodima, s ciljem zabrane prodaje i distribucije špijunskog softvera. "Hitno je potrebno bolje zaštititi ljudska prava po pitanju izvoza tehnologije za nadzor”, piše glavna direktorica Amnestyja Agnès Callamard. "Upravo prolazimo kroz globalnu krizu zbog špijunskog softvera, u sklopu koje se ciljano napada privatnu sferu novinara, aktivista i odvjetnika kako bi ih se ušutkalo ili zastrašilo.” Članice UN-a moraju prestati s praksom ili korištenja takvog softvera kao sredstva pritiska ili toleriranja te prakse, dodaje ona.