Kako biti human i realan?
25. decembar 2014U Evropskoj uniji od 1945. godine nije bilo ovoliko izbjeglica i azilanata, kao sada. Stotine hiljada ljudi pobjeglo je ovamo, zbog sukoba u Siriji, Eritreji, Pakistanu i Avganistanu. Hiljade umiru u pokušaju da pređu morsku ili kopnenu granicu ka EU. Ko nema sreće da mu se automatski prizna izbjeglički status – a takvih je najmanje – mora da zatraži azil. To može da učini samo na teritoriji EU. Pravno gledano, ko traži zaštitu, mora prvo ilegalno da uđe u EU. Apsurdna situacija!
Ilegalni ulazak u EU vrlo često organizuju kriminalne bande. To je zločin koji donosi milijarde eura profita, samo za kriminalce koji iz Libije preko Mediterana šalju čamce na sjever. Sve u svemu, nepodnošljiva situacija, i to ne samo od 2014 godine. Ministri unutrašnjih poslova EU odavno smatraju da nešto mora da se promijeni u politici koja se tiče azila i izbjeglica. Mediteran ne smije postati groblje, upozorio je papa pred Evropskim parlamentom. Naravno da je u pravu, ali šta zaista može da se uradi?
Relevantne izbjegličke organizacije traže da se EU potpuno otvori za imigraciju. Ovo je razumljivo i ljudski, ali politički nemoguće sprovesti. Stanovništvo u EU jednostavno nije spremno da svake godine primi i integriše milione ljudi .
U mnogim zemljama EU već sada postoji otpor protiv azilanata, a u nekim od njih su pokreti protiv stranaca zastrašujuće porasli. Ništa tu ne pomaže kada se ističe da EU prima veoma malo izbjeglica u odnosu na direktne susjede Sirije. U Libanu je već svaki četvrti stanovnik izbjeglica. Radi poređenja: takav odnos u EU bi značio125 miliona izbjeglica umjesto sadašnjih 500.000. Jasno da je ova igra brojkama nerealna. Prosto nema političke volje da se prihvati veći broja imigranata ili čak da se dugoročno održi sadašnji nivo.
EU je shvatila da mora da dozvoli više legalne imigracije. Ali, ako bude bilo više legalnih načina da se uđe u EU, realno je očekivati još više ljudi sa Bliskog istoka, Afrike, Rusije, Ukrajine i Srbije. Međutim, građani EU ne žele povećanje pridošlica - ukupno gledano - dakle, legalnih i ilegalnih zajedno. Rješavanje ove dileme ostaje otvoreno i tema i naredne godine. EU bi mogla da uvede stroge imigracione kvote za pojedine zemlje porijekla, po ugledu na SAD. Svi ostali bi bili rigorozno odbijeni. Da li je to pravednije?
Ko smije da ostane u EU?
Gledano u prosjeku, azil u EU dobije samo oko polovine svih izbjeglica koji podnesu zahtjev. Stope priznavanja se razlikuju u zavisnosti od zemlje porijekla: skoro svi Sirijci dobijaju azil, dok skoro svi Srbi bivaju odbijeni.
Nije loša ideja da se mogućnosti za azil ispitaju prije ilegalnog ulaska u EU. Pitanje je pak, kako u tranzitnim afričkim zemljama organizovati predložene imigracione centre, a da ne liče na koncentracione logore. Vrijedelo bi makar pokušati, da bi se izbjeglo opasno putovanje preko Mediterana.
Da su međusobno malo solidarnije, članice EU bi već sada mogle legalno da poboljšaju položaj izbjeglica. Prema trenutnim pravilima, prva država EU u koju izbjeglica kroči – mora i da ga zbrine. U svakoj zemlji mora da se sprovede procedura za azil. Međutim, Italija, Grčka, Mađarska i neke druge zemlje, ne pridržavaju se tog pravila.
Evropski sudovi uvijek iznova kritikuju nepodnošljive uslove u izbegličkim kampovima ili neispravne procese. Na primjer, Italija ove godine hiljade izbjeglica nije ni registrovala, već ih je odmah po spasavanju iz mora pustila da žive ilegalno, srećna kada oni preko Alpa, odu na sjever.
Pet država koje trenutno primaju veoma mnogo ljudi, uključujući i Njemačku, zalažu se za pravedniju raspodjelu unutar 28. članica . Zemlje koje imaju malo azilanata, to odbacuju.
Pitanje je i koje azilante prema kojim kriterijumima prebaciti u drugu zemlju EU. Možete li ih na silu negdje prebaciti, i zar neće iskoristiti svaku priliku da ipak stignu tamo gdje su planirali, …?
EU mora konačno naći rješenje
To je složen i težak problem, sa mnogo pitanja. EU će morati time intenzivnije da se bavi u narednoj godini – i to što prije. Ne treba čekati proljeće i strašne slike prevrnutih izbjegličkih brodova kod italijanske obale. Evropski savjet za izbjeglice procjenjuje da je broj onih koji na putu do EU izgube život i onih koji ilegalno uđu i nestanu u ilegali – tri do četiri puta veći od zvaničnih podataka. Zbog kriza na Bliskom istoku, u Africi i istočnoj Evropi, pritisak da se problem riješi samo će biti još veći. Da bi ostala humana, Evropska unija mora da se pripremi!