Kako arheologija profitira od klimatskih promjena

Klimatske promjene rijetko prate i neke pozitivne „nuspojave". Ali, kako se čini, barem arheologija profitira od ubrzanog otapanja glečera ili permafrosta odnosno isušivanja rijeka i jezera.

Proteklih godina je zabilježen cijeli niz arheoloških senzacija koje su stoljećima doslovno bile konzervirane u ledu, ili onih otkrića koja je voda štitila od radoznalih pogleda, uništavanja ili pljačkanja.

Brojna takva otkrića su postala vidljiva tek nakon otapanja leda. Porast temperature zraka ili vode koju se bilježi proteklih desetljeća ima i dramatične posljedice za znanost. Jer ono što je tisućljećima bilo dobro zaštićeno u hladnoj, vlažnoj klimi – sada je zbog klimatskih promjena izloženo novim uvjetima i prijeti mu nestanak u vrlo kratkom razdoblju.

Blago u ledu

Led, koji očito ipak nije vječni, za čovječanstvo odnosno za generacije koje su slijedile, sačuvao je senzacionalne stvari poput „Ötzija“, mumiju iz kamenog doba otkrivenu 1991. Zahvaljujući izvanrednom stanju u kojoj se on nalazio, istraživači su mogli vrlo precizno rekonstruirati kako je „čovjek iz leda“ prije oko 5300 godina živio na području Alpa, između Italije i Austrije.

Sve češće arheolozi u planinskim područjima pronalaze impresivna svjedočanstva drama koje su se događale u prošlosti. Baš nedavno su znanstvenici iz Perua i Poljske prezentirali rekonstrukciju mumije „Juanita“, otprilike 14-godišnje djevojčice, pripadnice plemena Inka, koja je prije nešto više od 500 godina bila žrtvovana bogovima.

Naime, prakticiranjem krvavog ritual po imenu Copacocha, pripadnici Inka su se nadali zaštiti bogova od prirodnih katastrofa. Zaleđena mumija je pronađena 1995. godine, na više od 6.000 metara nadmorske visine kod vulkana Ampato na jugu Perua. Mumija je zahvaljujući otapanju leda i eroziji jednostavno (u)pala u krater vulkana – prije toga se nalazila na jednom nalazištu Inka na nešto višoj nadmorskoj visini.

Blago u permafrostu

U europskim Alpama ili u Skandinaviji se sve češće pronalazi oružje, saonice ili komade odjeće iz rimskog vremena ili Srednjeg vijeka. Zbog dobre konzervacije tih nalaza stručnjaci mogu saznati mnoštvo detalja o tome kako je izgledao život naših dalekih predaka. 

Posebno veliki broj otkrića se bilježi na lokacijama na kojima se permafrost povlači velikom brzinom. Radarske snimke na Antarktiku ispod leda pokazuju slivove prastarih rijeka. Na Aljasci odjednom na svjetlo dana izlaze stara naselja. U Sibiru su istraživači otkrili ostatke tri mamuta koji bi mogli biti stari i više od tri milijuna godina. U Kanadi je otkrivena čak i jedna beba mamuta, kompletno očuvana i potpuno mumificirana.

Utrka s vremenom

To su naravno sjajna slučajna otkrića, ali vrijeme neumoljivo teče. Ono što je danas odlično konzervirano u permafrostu, a radi se o organskim materijalima – već za samo nekoliko godina će se pretvoriti u tragove boje na tlu.

Otapanje glečera, žestoke padaline, ali naravno i porast razine mora arheologiju postavlja pred sasvim nove izazove. Velika opasnost prijeti na primjer brojnim antičkim lučkim gradovima na Sredozemlju.

Klimatske promjene ne manifestiraju se samo u obliku leda koji se otapa ili poplava, one su zaslužne i za stravične suše.

Ekstremne suše

Za arheologe su to jednim dijelom sretne okolnosti, ali za eko-sustave i njihove žitelje to je katastrofa. Ribe masovno izumiru, polja se više ne može obrađivati, nema pitke vode. 

U Iraku je primjerice zbog ekstremne suše u jednom akumulacijskom jezeru odjednom „osvanuo“ jedan grad star oko 3400 godina. Njemački i kurski arheolozi su bili u prilici da nakratko istraže to naselje koje potječe iz brončanog doba. A onda je opet pod vodom nestao centar Mittanija, jedne od najmisterioznijih kultura antičkog vremena. 

U španjolskom Cáceresu se također zbog suše u jednom akumulacijskom jezeru, na lokaciji Guadalperal odjednom moglo vidjeti dolmene, kamene spomenike, koje se naziva „španjolskim Stonehengeom“. Spomenik megalitske kulture se sastoji od više od 150 pojedinačnih kamenih blokova i nastao je prije oko 7000 godina.

Olupine brodova se otkrilo u isušenom koritu rijeke Mississippi u SAD-u. Mnogo ih se nalazi i u rijeci Dunav, za vrijeme rekordnih suša (i niskih vodostaja) na svjetlu dana su se pojavili brojni njemački ratni brodovi iz vremena Drugog svjetskog rata. Te olupine predstavljaju opasnost za odvijanje riječnog brodskog prometa, ali opasni su i zbog činjenice da se u njima još uvijek nalazi streljivo, što je rizik i za ljude i za okoliš.

Ugrožen opstanak

Dimenzije ovog problema pokazuju se upravo u svoj svojoj "raskoši" i u Brazilu. Zbog velike suše mnoge rijeke na području Amazone nalaze se u izvanrednom stanju. Vodostaj rijeke Negro na jednoj lokaciji na kojoj su zbog suše otkrivene prethistorijske rezbarije koje pomalo podsjećaju na današnje emojije, stare oko 2000 godina, opao je od srpnja ove godine za oko 15 metara. Aktualni vodostaj je najniži u posljednjih 121 godinu. Suša ugrožava opstanak tih gravura i povijesne lokacije, tvrde arheolozi. Ali prije svega ona ugrožava i opstanak ljudi koji danas žive na toj lokaciji.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu