Kad se trgovačka svađa pretvara u trgovački rat?
5. juli 2018
Proteklih četiri mjeseca su medijima dominirale vijesti o prijetećem trgovinskom ratu između SAD-a, Kine i EU-a. Neki čak vjeruju da je trgovinski rat već započeo, jer su na koncu uvedene carine i protucarine u milijardskim iznosima, a uslijedila je i pokoja prijetnja da bi još puno toga moglo uslijediti. A ipak nije došlo ni do kakve formalne objave trgovačkog rata, kao ni do određenog datuma za pravu bitku. Nije bilo čak ni odbrojavanja.
No, pored šale na taj račun, postavljaju se ozbiljna pitanja: Što konkretno znači jedan trgovački rat? I kad znate da je počeo?
Široka definicija
Kako se navodi u rječnicima, do trgovačkog rata dolazi kad zemlje pokušavaju za sebe izvući korist i drugima štetiti tako što uvedu carine ili ograničenja u kvotama. Ta definicija bi odgovarala trenutačnom stanju. Jer, sa svojim carinama na aluminijske i uvozne proizvode od čelika je predsjednik SAD-a Donald Trump izazvao protumjere Europske unije u vrijednosti od 2,8 milijardi eura. A carine SAD-a protiv Kine su Peking navele na to da također na robe iz SAD-a uvede carine od oko 43 milijardi eura. Prema definiciji u rječnicima je trgovački rat, dakle, već započeo.
Na sreću, većina ekonoma na stvari gleda unekoliko drukčije. Oni u prvom redu govore o trgovačkoj svađi. Tek nakon više eskalacijskih stupnjeva uvođenja carina i protumjera bi iz toga zatim nastao trgovački rat. "Sjedinjene Američke Države su još dosta udaljene od jednog trgovačkog rata s Kinom", kaže Heiner Flassbeck, bivši glavni ekonomist pri UN-ovoj organizaciji za svjetsku trgovinu i razvoj (UNCTAD). Bio bi potreban čitav niz povišenja carina kako bi se moglo govoriti o jednom trgovačkom ratu, kaže Flassbeck za DW. Pritom bi se, dodaje, odnosi zemalja tako pogoršali da suprotstavljene strane više ne bi ni pregovarale jedna s drugom.
Drugi ekonomisti nastoje da pojam "trgovački rat" potpuno izbjegnu. "Mene zanima više funkcionira li trgovački sustav prema opće prihvaćenim pravilima ili su trgovina i investicije obilježene politikom moći", kaže Stephen Woolcock koji u londonskoj Školi za ekonomiju (London School of Economics) vodi odjel za Međunarodnu trgovinsku politiku. Naravno da se kod trgovinskih odnosa uvijek radi i o moći, navodi Woolcock za DW. No, Trump je spreman, kaže Woolcock, da moć SAD-a iskoristi kako bi o važećim sporazumima nanovo pregovarao i postojeće dogovore bacio u vodu. "Kad netko svoju moć koristi kako bi promijenio ravnotežu gospodarske koristi, onda je to opasno za red koji je temeljen na pravilima", kaže on. Pravilima koje su, primjerice, dogovorene u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO).
WTO nema definiciju
Na upit DW-a je WTO priopćio kako nema vlastitu definiciju jednog trgovinskog rata. Kao i Opći sporazum o carinama i trgovini GATT, koji je postignut kratko nakon Drugog svjetskog rata, WTO pokušava jedinstvenim pravilima doprinijeti tomu da iz jedne trgovinske svađe ne nastane protekcionizam ili - a i to se dogodilo već - oružani konflikt. S obzirom na debatu oko carina i protucarina je generalni direktor WTO-a Roberto Azevedo nedavno upozorio na rizike za globalni trgovinski sustav. "Kad bi, primjerice, carine ponovno narasle na razinu na kojoj su bile prije stvaranja multilateralnog trgovinskog sustava, onda bi globalna trgovina pala za 60 posto i svjetsko gospodarstvo bi imalo negativan rast od 2,4 posto", navodi Azevedo. Taj pad bi bio veći nego onaj nakon financijske krize 2007./2008., životni standard bi znatno opao i to bi pogodilo gotovo čitavo svjetsko stanovništvo, kaže šef WTO-a.
Lekcije iz povijesti
Kako bi se primijetilo koliko štetne mogu biti povećane carine, Trump bi morao samo baciti pogled u noviju povijest SAD-a. 1930., godinu dana nakon sloma na Wall Streetu, američki Kongres je donio takozvani Carinski zakon Smoot Hawley. Tim zakonom su povećane carine na američku uvoznu robu, Europljani su bili prisiljeni na protumjere, svjetska trgovina je opala i tako je pojačana svjetska gospodarska kriza. Trumpova upozorenja su od početka carinske svađe postajala sve glasnija. U međuvremenu su mu na nišanu kineski tehnološki investitori u SAD-u, a na europske automobile želi uvesti carine od 20 posto, što je prije svega unervozilo njemačke proizvođače automobila. Peking, Berlin i Bruxelles su najavili da će zaštititi svoje najvažnije industrije, tako da scenarij o čitavom nizu carinskih povećanja kojemu se na nazire i nije više tako nevjerojatan.
Trumpovi kritičari mi predbacuju da ignorira multilateralni trgovinski sustav temeljen na pravilima. Naprotiv tomu Hans-Michael Wolffgang, pravnik sa Sveučilišta u Münsteru, vjeruje da se Washington itekako pridržava pravila WTO-a. "Članak 21 Općeg sporazuma o carinama i trgovini WTO-a dopušta povećanje uvoznih carina iz razloga nacionalne sigurnosti. Upravo to je argument kojega Sjedinjene Američke Države navode", pojašnjava Wolffgang u izjavi za DW. Pitanje je samo, je li Trumpu doista stalo do zaštite sigurnosno-relevantnih američkih industrija. Mnogi promatrači vjeruju da on carine više vidi kao sredstvo kojim bi najvažnije trgovinske partnere SAD-a natjerao na ustupke.
Oslabljeni WTO
Osim toga, Trump je pokušao da potkopa autoritet WTO tako što je vetom spriječio imenovanje novih sudaca na arbitražnom sudu te organizacije. Time je ugrožena funkcija WTO-a kao arbitra kad se radi o trgovinskim pitanjima, ističe Wolffgang. "Mogu se samo nadati da će Sjedinjene Američke Države uvidjeti da je to pogrešan smjer i da će pravodobno krenuti drugim smjerom." Ekonomisti često kažu kako se faze velikih promjena, uključujući moguće trgovinske ratove, tek retrospektivno mogu na pravi način ocijeniti - dakle onda kad je već prekasno. "Nitko ne zna točno koje posljedice će imati te carine, niti SAD", kaže Heiner Flassbeck koji u međuvremenu radi kao profesor ekonomije pri Sveučilištu u Hamburgu. "Trgovačke struje su u današnje vrijeme usko isprepletene", kaže on, puno uže nego 1930-ih godina. Trgovinski rat, dodaje on, nije u interesu ni Washingtona, ni Pekinga, a ni Bruxellesa - iako su sve tri strane aktualno na dobrom put kao tome.