Kad je Muhamed plakao

Desetak minuta poslije otvaranja kioska na Sjevernoj železničkoj stanici u Parizu, razočarenje na licima kupaca u redu bilo je vidljivo. Novi broj satiričnog magazina „Šarli ebdo“, prvi koji je štampan nakon napada na redakciju, bio je već rasprodat. Vlasnica kioska samo je nemoćno slegala ramenima: „Dobila sam 200 primjeraka i sve je otišlo. Sutra će isporučiti još“.

Tiraž je bio tri miliona primjeraka, 50 puta više nego prije napada. No, distribucija nije tako jednostavna. „Bila sam naprosto radoznala pošto se digla tolika prašina poslije onog podlog napada“, kaže jedna gospođa, koja je prije odlaska na posao htjela da kupi svoj primjerak. „Inače, nisam čitala 'Šarli ebdo', ali smo sada na neki način svi čitaoci“.

Muslimanska udruženja u Francuskoj osudila su pojavljivanje lika proroka Muhameda na naslovnoj strani, ali su pozvala one muslimane koji se osjećaju uvrijeđenim da ostanu mirni i pribrani. Poslije velikih demonstracija za slobodu govora, održanih prošle nedjelje u Parizu, malo ko otvoreno kritikuje „Šarli ebdo“. Jedan francuski musliman je ipak u televizijskoj emisiji izjavio da je novi broj „provokacija“.

„Zaplakao sam“

Na naslovnoj strani novog broja je Muhamed koji plače, noseći transparent „Ja sam Šarli“, koji je poslednjih dana širom svijeta postao simbol otpora terorizmu. Iznad Muhameda je napisano: „Sve je oprošteno“ (Tout est pardonné). Autor naslovnice Lis objašnjava da čak i prorok Muhamed plače zbog terorista. „Bila je prvo ta ideja sa 'ja sam Šarli'. Potom sam nacrtao uplakanog Muhameda. Onda sam napisao 'sve je oprošteno'. Onda sam i ja zaplakao. I naslovna strana je bila gotova“. Lis nam priča da je bio težak posao da se obezbijedi redovno izlaženje broja. Nije bilo vremena za tugovanje. On kao da je osjećao da su ubijeni prijatelji još uvijek tu. Čak su i materijal, kao i ideje ubijenih, upotrijebljeni, navodi glavni urednik Žerar Bjar: „U ovom izdanju niko nije umro. Oni su još tu. Oni će biti u broju, jer su stalno bili tu“.

Zagovaranje laicizma

Glavni urednik Bjar se u uvodniku zahvalio na podršci. On se međutim i požalio da je izgleda tek teroristički napad natjerao politiku da stane iza laicizma i razdvajanja države i vjere. „Svi oni anonimni ljudi, političari, mediji, vjerski dostojanstvenici koji su rekli 'Ja sam Šarli', moraju znati da su time rekli 'Ja sam Laicista'.“ Nakon terora protiv humora ne može više niko da kaže „Da, ali…“, smatra Bjar.

On je juče (13.1.) na konferenciji za novinare najavio da njegov list ni ubuduće neće štedjeti religije. Pravo na blasfemiju se mora braniti: „Sekularnost nije neodređen koncept. To je sistem vrijednosti. Mora nam biti jasno da je razdvajanje države i crkve najvažniji princip naše Republike. Bez njega nisu mogući sloboda, jednakost i bratstvo“.

Smijeh nam je potreban

Na 16 stranica aktuelnog izdanja preživjeli karikaturisti i autori „Šarli ebdoa“ ironično se osvrću na teroristički napad, kritikujući omladinu koja želi da ode u džihad. „Gdje je 70 djevica“, pita jedan džihadista stigavši u raj. Odgovor iz božijeg oblaka: „One se već zabavljaju sa članovima redakcije „Šarli ebdo“. Međutim, i papa kao i biznis sa zapadnim taocima u Africi, nisu pošteđeni.

Rad pod policijskom zaštitom

Redakcija je privremeno smještena u zgradi dnevnog lista „Libersjon“. Drugi mediji su stavili na raspolaganje računare i opremu. „Nisu imali više ništa. Policija je zabranila pristup redakciji u kojoj su olovke i računari ulijepljeni krvlju“, kaže Pjer Fradidenrajh, član rukovodstva lista „Liberasjon“.

Zgrada i štamparija lista „Liberasjon“ su pod strogim policijskim nadzorom, jer se svi boje novih napada. Prije sedam dana dvojica islamističkih terorista ubila su deset članova redakcije satiričnog lista „šarli ebdo“, kao i dva policajca, nanijevši ozbiljne povrede još desetorici ljudi. Treći terorista je u jevrejskoj samoposluzi ubio četvoro ljudi i jednu policajku.

„Dobar čovjek koji plače“

Francuska vlada odlučila je da listu pomogne sa milion evra. Ukoliko se rasproda cijeli tiraž novog broja, koji je širom svijeta privukao pažnju javnosti, onda će redakcija zaraditi toliko koliko inače zaradi prodajom lista tokom čitave godine. Autor Lis komentariše sarkastično: „Ako je išta dobro u napadu na nas, onda je to dobra reklama za 'Šarli ebdo'“. Tokom konferencije za novinare on se više puta borio sa suzama dok ga je glavni urednik tješio.

Lis nema razumijevanja za oštre reakcije na naslovnu stranu koje dijelom već stižu iz Egipta i Pakistana. „To nije naslovna strana sa teroristima. Nisam predstavio teroristu. To je čovjek koji plače. Dobar čovjek, koji plače. Žao mi je ako je neko očekivao nešto drugo. Ovo je naš izbor“.

List treba da živi

„Želimo, naravno, da to bude humoristički list. Nasmijaćemo vas, ne možemo drugačije. To je dokaz da nisu ubili Šarlija“, kaže glavni urednik Bjar, poslije sastanka redakcije, na kojoj je demonstrativno učestvovao i francuski premijer Vals. Njegove karikature je list takođe objavljivao, pa je koštalo napora rukovati se s tim čovjekom – ta scena je takođe karikaturalno prikazana u listu.

Ako su teroristi masakrom u redakciji htjeli da ućutkaju „Šarli ebdo“ onda im to ni izdaleka nije pošlo za rukom. Postigli su potpuno suprotni efekat. Ovaj put je izdanje prevedeno na čak šest jezika, a među njima i na arapski.