Kad izbjeglice više ne dolaze

Izgledaju kao kockice, ali su to u stvari mali stanovi, naređani jedni na druge. Ovo kontejnersko naselje nalazi sa na obodu Kelna. Ono može da primi 480 osoba. No, u ovom trenutku u ovim limenim objektima živi samo 30 ljudi. Već početkom godine se moglo primijetiti da se broj izbjeglica koje dolaze u zemlju znatno smanjuje, priča Patrik Kvak (Patrick Quack) iz humanitarne organizacije Johaniter koja se brine za smještaj izbjeglica.

Prema podacima koje je objavilo njemačko Ministarstvo unutrašnjih poslova, u martu ove godine u zemlju je stiglo 5.000 izbjeglica - oko 200 ljudi dnevno. Samo dva mjeseca ranije u Njemačku je stizalo 2.000 izbjeglica dnevno.

Razlog za to je, kako je saopštilo isto ministarstvo, zatvaranje tzv. Balkanske rute. Dok nije zatvorena grčko-makedonska granica hiljade je izbjeglica dnevno koristilo tu rutu na putu ka Njemačkoj i sjeveru Evrope. A tu je i sporazum između EU i Turske, što je takođe rezultiralo smanjenjem broja izbjeglica na putu ka Evropi.

Zatvaranje izbjegličkih centara

Ovakve političke mjere uzrokovale su zatvaranje praznih izbjegličkih centara. Samo u Sjevernoj Rajni Vestfaliji zatvorena su 22 kolektivna centra. A sportskim dvoranama i drugim na brzinu preuređenim prostorima za smještaj izbjeglica ponovo su vraćene prvobitne namjene.

I ovdje u izbjegličkom centru u Bajentalu je mirno. Rijetko koga sretnete u hodniku ili u trpezariji. Ima više zaposlenih nego izbjeglica. U obdaništu su po podu plišane i druge igračke, a djece skoro da nema. Samo četiri djevojčice sjede u jednom uglu i igraju se.

Mir daje vrijeme za razmišljanje

Mir u izbjegličkom centru ima svoje prednosti, kaže Patrik Kvak. Zaposleni i volonteri imaju vremena da predahnu. "Kada je u kampu manje ljudi onda se možemo mnogo intenzivnije posvetiti pojedincu", kaže on.

Prošle godine je u Njemačku došlo 1,1 milion izbjeglica, i nije bilo toliko vremena za razmišljanje i pomoć oko podučavanja ljudi. Međutim, sada kada zaposleni u centrima za smještaj izbjeglica nemaju toliko ljudi o kojima moraju da brinu, koriste vrijeme za razmatranje šta se ubuduće može bolje uraditi. Ali, i za pripremu u slučaju da tokom ljeta ponovo dođe veći broj ljudi u Njemačku.

"Danas bismo drugačije reagovali na takvu jednu situaciju nego prije pola godine", kaže Kvak. "Možemo da iskoristimo ovo vrijeme da razvijemo i sprovedemo koncepte zaštite od nasilja." Takođe je izgrađen i poboljšan kompletan servis, kaže.

Ove promjene su i vidljive. Sada čista i svjetla ustanova ne liči nimalo na one mračne i vlažne koje su sredinom 2015. izgrađene na prečac. Na zidovima su okačene slike koje su uradila djeca, raznobojni jastuci su na kaučima, stolovi su prekriveni stolnjacima... Sve to je urađeno kako bi se ljudi koji su mnogo toga preturili preko glave barem malo osjećali kao kod kuće.

"Situacija se svakog trena može promijeniti"

Iako se broj novopridošlih izbjeglica drastično smanjio, centar u Bajentalu na obodu Kelna ne bi trebalo da bude zatvoren, kaže Kvak i napominje kako se "situacija svakog trena može promijeniti".

Dok u Idomeni na grčko-makedonskoj granici dolazi sve veći broj izbjeglica u nadi da će se granice ponovo otvoriti, među izbjeglicama se takođe priča kako mnogi u Evropu žele da dođu preko Libije i Italije.

Centar u Bajentalu bi trebalo da bude proširen i tada bi mogao da primi 960 osoba. Istovremeno Kvak i njegov tim kažu: "Ovaj put smo spremni."