Još nema uslova za puni povratak Srba u dolinu Neretve

Na područje Mostara u petnaestak povratničkih naselja, vratilo se oko 3.500 građana srpske nacionalnosti. „Tačne podatke o broju povratnika nema niko. Tu je jedan broj ljudi koji je tu bio stalno i u toku rata. Jedan broj se vratio, a prije rata u Mostaru je živjelo oko 24. 000 Srba. Problem je i kompletna dolina Neretve, gdje je prije rata živjelo od 40.000 do 50.000 Srba. Danas ih je u dolini Neretve oko 5.000“, kaže Gojko Pantić član Komisije za obnovu kuća Srba povratnika grada Mostara.

Sekretar Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH Drago Kovač kaže kako se Mostar mora naći na listi prioriteta kada su u pitanju sredstva za povratak. „U ovom trenutku u Mostaru je registrovano preko 1.200 zahtjeva srpskih porodica za obnovom kuća. To je otprilike 5.000 lica koja bi se željela vratiti!“ naglašava Kovač.

Osjećaju se prevarenim

Nenad Jovanović i Petar Semiz žive u Nevesinju. Kažu da bi se vratili na svoje u Mostaru. No, brojni su problemi. „Nisam se vratio, jer mi je zagrađen prilaz imovini. Uknjižen mi je prolaz od 3,70 metara. Sve su mi zagradile „došle“ – riječi su Jovanovića.

„Kuća je porušena do kraja. Ništa nije obnovljeno! Objašnjenja, ni povratne informacije nikad nisam dobio na zatjeve za povratak, niti više znam koga pitati“ govori Semiz.

Prije deset godina bilo je sredstava za povratak, no nije bilo političke volje da se mostarski Srbi vraćaju kućama. Danas je, kako naglašavaju, situacija obrnuta. Volje za povratak u Mostar i te kako ima, ali nedostaje sredstava.

Marko Kandić se vratio prije pet godina u Mostar. Živi kao podstanar, jer nema sredstava da obnovi svoju porušenu kuću. Djece nema, ostao je bez supruge i kaže, s 68 godina više nije u stanju raditi, a pomoći niotkuda. „Moja penzija je 160 KM, odnosno 135 maraka po rješenju. Platim kiriju 100 KM. Nemam od čega živjeti. Gazdarica mi je prije 20 dana javila da imam još mjesec dana da platim dugovanja. U suprotnom moram iseliti. Kuda?! Ostaje mi jedino ulica“ priča Marko.

Sredstva za povratak Srba u Mostar i FBiH utrošena u RS

Gojko Pantić ističe da se srpski povratnici osjećaju prevarenim od vlasti, jer im deset godina obećavaju jedno te isto, a ništa ne bude ispunjeno. „Nema velike zainteresovanosti od strane vlasti da razgovara s povratnicima! Ne moraju oni nešto posebno nuditi tim povratnicima koji su ostali bez svojih kuća, kojima je imovina uništena. Ali, mogla se pokazati bar dobra volja. Da se vidi šta se može uraditi“, kaže Pantić.

I mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić u više navrata je istakao da mostarskim Srbima treba obnoviti domove, ali obećanja se sporo realizuju. „Veliki je broj ljudi koji se žele vratiti. Aplikacija je jako mnogo, nedostaje sredstava i nije moguće svima udovoljiti!“ riječi su gradonačelnika Mostara.

Predsjednica Unije za održivi povratak u BiH Merhunisa Zukić kaže da će Unija tražiti da se diskriminacija Srba u dolini Neretve zaustavi i da sredstva koja su namijenjena za povratak budu usmjerena u te svrhe. „Politika je učinila svoje. Sredstva namijenjena za povratak otišla su za ostanak, od 13,5 miliona maraka u 2010. godini za održivi povratak, 5,4 miliona bilo je namijenjeno Srbima, a od toga su 3,4 miliona KM otišla u RS umjesto Srbima povratnicima", rekla je Zukić. Na području Mostara ima još oko 3.300 neobnovljenih srpskih kuća, za čiju se obnovu donacije čekaju više od 10 godina.

Autor: Sanel Kajan

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić