Krize iz susjedstva prijete stabilnosti Jordana

Jordan je od početka građanskog rata u susjednoj Siriji primio 1,3 miliona izbjeglica iz te zemlje, od kojih je oko 600.000 registrovano pri Visokom komesarijatu Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR). Prema navodima jordanskih vlasti, oko 10.000 Sirijaca se do sada vratilo u domovinu nakon pada diktatora Bašara al-Asada, ali većina izbjeglica i dalje oklijeva. „Situacija u Siriji ostaje nesigurna“, smatra analitičar Amer Sabaileh u intervjuu za državne novine Jordan Times. „Prije nego što dođe do masovnog povratka, prvo mora da se uspostavi stabilnost u Siriji.“

„Ako bi se veći broj sirijskih izbjeglica vratio, to bi moglo da ublaži pritisak na jordansku infrastrukturu", izjavio je Nil Kvilijam, analitičar za Jordan pri britanskom trustu mozgova Četam haus, u razgovoru za DW. Ipak, trenutno je teško procijeniti kada bi do toga moglo da dođe.

Jordan je pod ogromnim pritiskom. Ekonomska kriza se prošle godine dodatno pogoršala, nezaposlenost među mladima ispod 24 godine iznosi 40 procenata, dok je državni dug nastavio da raste. Nakon pandemije koronavirusa turizam se privremeno oporavio 2023. godine, ali je rat u Pojasu Gaze ponovo doveo do pada broja posjetilaca. Jordan zavisi od pomoći svojih saveznika, prije svega Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE).

Rastuće nezadovoljstvo

Partnerstvo sa SAD i zapadnim zemljama predstavlja posebno delikatan balans za kralja Abdullaha II. On pokušava da zadrži Jordan van sukoba između Izraela, Hamasa i Hezbolaha. Međutim, zbog velikog broja civilnih žrtava, posebno u Pojasu Gaze, raste nezadovoljstvo njegovim kursom. Što rat duže traje, to više raste nezadovoljstvo prozapadnim stavom kralja, dok istovremeno postaje izraženija percepcija rasprostranjene korupcije i opadanja kvaliteta državnih usluga.

Nezadovoljstvo se izrazilo i na parlamentarnim izborima u septembru. To su bili prvi izbori u okviru trociklusne reforme usmjerene na unapređenje političkog učešća građana. Ovog puta su Jordanci imali dva glasa: jedan za lokalne poslanike i jedan za nacionalnu listu.

Od reformskog procesa najviše je profitirao Islamski akcioni front (IAF), političko krilo Muslimanske braće u Jordanu, koje je organizaciono najspremnija partija. Oni su svoj izborni program fokusirali na sudbinu Palestinaca u Gazi, osvojili oko 500.000 glasova i dobili 31 od ukupno 138 mjesta u parlamentu. Prije toga su imali samo sedam mandata.

Veći uticaj političkog islama

„Izborni uspeh IAF-a promijeniće jordansku politiku“, kaže jordanski analitičar Amer Bani Amer iz Centra za razvoj civilnog društva Al Hayat u Amanu. „Ne očekujem da će moći mnogo toga da postignu, ali će pojačati trend ka konzervativnijem društvu, koji gledamo već oko 15 godina.“ Nakon njihove pobjede, članovi drugih stranaka će se takmičiti sa Muslimanskim bratstvom u tome ko bolje predstavlja islam i socijalno prihvaćene vrijednosti, objašnjava Bani Amer u razgovoru za DW.

Što se tiče spoljne politike zemlje, ona ostaje u rukama kralja. Međutim, izraelski bezbjednosni eksperti strahuju da bi pad Asadovog režima nakon puča koji je izvela islamistička grupa Hajat Tahrir al-Šam (HTS) mogao da dodatno ojača opozicione islamističke grupe i u Jordanu. Njihovi zahtjevi za većim političkim učešćem mogli bi destabilizovati zemlju. Takođe bi mogli ugroziti mirovni sporazum iz 1994. godine, koji u kraljevstvu nikada nije bio naročito popularan. A više od godinu dana od početka rata u Gazi, glasovi za raskid sporazuma postaju sve glasniji. Takođe, prema anketama, većina Jordanaca odbacuje gasni sporazum sa Izraelom iz 2017. godine, kao i prisustvo američkih vojnih bazau zemlji.

Analitičari: Destabilizacija nije vjerovatna

Analitičar Nil Kvilijam ipak smatra da ozbiljna destabilizacija zemlje od strane Muslimanske braće nije vjerovatna. „Nakon reformskog procesa, glas IAF je dobio na težini. Ali istovremeno su i Muslimanska braća postali dio političkog sistema. U tom smislu, dopuštanje njihove pobjede bio je mudar potez režima."

Sumorna perspektiva za budućnost

Kvilijam, međutim, ukazuje na dugoročniju opasnost da se prostor za djelovanje elite u zemlji sve više sužava. „Obećanja iz mirovnog sporazuma nikada nisu ispunjena“, kaže analitičar. „Privreda je liberalizovana, ali zemlja postaje sve siromašnija, a turizam nikada nije doživio očekivani procvat.“ Država, prema njegovim riječima, više ne može da održi velikodušnost prema takozvanim „plemenima“, koja dominiraju državnim aparatom, čime ugrožava svoju političku bazu.

„Plemenima“ se u zemlji obično nazivaju starosjedioci Jordana, koji čine oko polovinu od 11 miliona stanovnika. Drugu polovinu čine stanovnici palestinskog porijekla – što predstavlja dodatnu krhku ravnotežu.

Ovaj težak balans između „plemena“ i Jordanaca palestinskog porijekla mogao bi ozbiljno biti uzdrman 2025. godine. Neki izraelski ministri su izrazili spremnost da nakon inauguracije Donalda Trampa kao predsjednika SAD anektiraju izraelske blokove naselja na Zapadnoj obali. Ukoliko se to zaista dogodi, neki analitičari strahuju da bi Palestinci sa Zapadne obale mogli da izbjegnu u Jordan. „To bi ugrozilo stabilnost i društvenu koheziju zemlje. ‘Plemena' bi tada mogla da osjete da im je identitet ugrožen", upozorava ekspert Amer Bani Amer.

Ovaj tekst je prethodno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu