Kako jezera pate od promjene klime

U šest ujutro Katrin Kirner sprema svoj čamac za izlazak na jezero. Na Oberseeu - kako stanovnici zovu južni dio jezera Starnberg (Štarnberg) u Gornjoj Bavarskoj - ona je sama na ribarenju po jutarnjoj hladnoći. Ova ribarka želi pokupiti svoje mreže sa ulovom. Ali, Katrin već neko vrijeme ima problem: iako je poslednjih godina u prosjeku bilo veoma toplo, ovog proljeća je previše hladno. Rezultat: riba ostaje u dubljim slojevima vode i teže ju je uhvatiti. Njen primjer pokazuje da  klimatske promjene, porast temperature i ekstremnih vremenskih prilika utiču na stanje u jezerima. Istina je da im iz rijeka pritiče više vode - zbog jake kiše u proljeće. Ipak, jezera pate - na drugi način.

Cvjetanje otrovnih algi

Naučnici sa Tehničkog univerziteta u Minhenu žele da uđu u srž problema. Jürgen Geist pravi istraživanja u oblasti biologije vodenih sistema, pokušavajući razumjeti kako se mijenja priroda pod vodom: kakve posljedice na naša jezera i rijeke imaju klimatske promjene i intervencije ljudi u prirodu.

Na primjer, stalno dolazi do cvjetanja plavo-zelenih algi. "To je zato što  miješanje  odnosno cirkulacija vode u jezerima, koje ima veliki značaj za ekološki sistem, često više ne funkcionira", objašnjava Geist. "Samo kada voda ima istu temperaturu na svim dubinama, ona se može se miješati." To se dešava kada se jezero ohladi preko zime, a voda je svuda oko četiri stepena. Tada je dovoljan jači vjetar da pomiješa vodu siromašnu kiseonikom sa dna jezera sa površinskom vodom, bogatom kiseonikom. Ako se kisik ne prenosi na ovaj način, u dubini se mogu snažno razviti modrozelene alge. One vole vodu s malo kisika i luče toksine koji mogu biti otrovni u većim dozama. "Postoje izvještaji o psima, za koje se kaže da su pili vodu iz jezera i uginuli", navodi Geist.

Podzemne vode i dalje predstavljaju problem

Ali šta je s jezerima koja se ne napajaju vodom iz rijeka već prvenstveno podzemnim vodama, kao što su jezero Starnberg ili jezero Steinhude u Donjoj Saksoniji? Kiša je poboljšala vodostaje jezera, vraćaju se na normalne nivoe nakon drastičnog pada tokom perioda sa vrućinom bez padavina. Ali nivoi podzemnih voda su i dalje niski - i to bi mogao ponovo postati problem u budućnosti.

Do prije nekoliko godina je Markus Disse, sa katedre za hidrologiju i upravljanje riječnim slivovima, imao u fokusu istraživanja u okviru zaštite od poplava. Ali danas on više radi na mjerama protiv suše. "Moramo osigurati da zemlja može apsorbirati kišu i da se formira više podzemnih voda, što također koristi ovim jezerima." objašnjava Disse. On kaže i kako su jako problematični drenažni jarci pored polja i puteva. "Ti kanali osiguravaju da se voda sakuplja u rijekama i odvodi." Na kraju se ona ulijeva u more i nije dostupna u obliku podzemnih voda. Zato Disse poljoprivrednicima i vodoprivredama preporučuje da zatrpaju te jarke odnosno kanale. Zemlja će nakon toga pohranjivati vodu i ispuštati je polako, čak i tokom sušnih perioda.

Pastrmkama potrebni optimalni uslovi

Globalno zagrijavanje također stvara probleme ribama u jezerima i rijekama. Da bi to istražili, istraživači iz Minhena uzgajaju ribu glavaticu u velikim rezervoarima. Ovo je ogromna vrsta pastrmke koja se nalazi u Dunavu i njegovim pritokama. Ove ribe, kojima prijeti izumiranje, narastu do 1,5 metara dužine. „Naše istraživanje je pokazalo da neznatno povećanje temperature od 1,5 stepeni uzrokuje odumiranje ikre odnosno ribljih jaja", objašnjava Disse. Rezultat je značajno smanjenje riblje populacije. Slična je situacija sa potočnom pastrmkom u bavarskim rijekama. Ova riba se sve više povlače u gornje tokove rijeka i izvorišta, gdje je voda još uvijek na uobičajenoj temperaturi. U donjem toku ih tada zamjenjuje kalifornijska pastrmka, koja se bolje nosi sa povećanim temperaturama vode. Ova vrsta pastrmke porijeklom je iz Amerike.

- pročitajte i ovo:  Kako se Evropa može pripremiti na ekstremnu vrućinu?

Ništa nije normalno

Takve pojave primjećuje i ribarka Katrin Kirner. Posljednjih godina ona u svojim mrežama pronalazi sve više malih, smeđih školjki – tzv. zebrastih dagnji: ove školjke oštrih rubova zapravo ne bi trebale biti tamo. Pojavile su se prije nekoliko godina. "Sve ih je više. Rijetki su njeni prirodni neprijatelji poput ptice grabljivice - liske. Zebraste dagnje su uništile i naše dagnje. Zalijepe se za njih i naše dagnje više ne mogu disati. One naliježu i  vežu se za sve, na svaki čamac, posvuda", kaže Katrin Kirner.

"Tako je to sa biljnim i životinjskim vrstama koje nazivamo generalisti", objašnjava biolog Geist. „One se bolje nose s ekstremnim vremenskim prilikama i kao rezultat toga se šire po cijelom području. To je globalni fenomen. Poznat je i pod pojmom „mekdonaldizacija". Činjenica je da uvijek nalazite istu vrstu u najrazličitijim vodama širom svijeta. "

Ribari ostaju

Ovog ljeta ovaj trend bi se mogao pojačati ako ponovo nastupe velike vrućine. Međutim, moglo bi biti i kišovitije nego prošle godine, kažu neki modeli za prognozu vremena, koje koristi i Njemačka meteorološka služba. To bi značilo: Puno kiše moglo bi dovesti do toga da ne bude niskih vodostaja kao prošlog ljeta. Međutim, visoke temperature mogle bi ponovo zagrijati vodu i naštetiti flori i fauni.

No, dugoročne prognoze još nisu u fazi da bi se na njih moglo osloniti, navodi se u upozorenju njemačke Službe za upozorenje od nevremena -DWD-a. Katrin Kirner podiže posljednju mrežu toga dana, koja je također skoro prazna. Ali kakva god da je situacija, ona nastavlja sa ribarenjem, baš kao i njeni preci, koji su to radili generacijama.  „Ribolov na jezeru Starnberg će ostati", sigurna je Katrin Kirner, „bez obzira na klimatske promjene".

ARD-Tagesschau.de/jr

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu