Jesmo li sigurni?

Kamo ide SAD? To pitanje muči europske političari koji ovih dana posjećuju Washington – više od bilo kojeg drugog pitanja. To vrijedi i za saveznu ministricu obrane Ursulu von der Leyen, koja se u Pentagonu sastala s američkim kolegom Jamesom Mattisom (naslovna fotografija). Nakon izbora Donalda Trumpa njih dvoje nije htjelo povećati politički jaz između Europe i SAD-a, naglasili su obostrane sličnosti oko sigurnosno-političkih pitanja: značaj NATO-a borba protiv terora, odnos prema Rusiji, Cybersecurity.

Ipak ni Mattis se ne može otvoreno suprotstaviti svom predsjedniku kad on kaže da je NATO „zastario", a onda opet da je Savez „važan", ili kad on ne želi dozvoliti ljudima iz muslimanskih država da uđu u Sjedinjene Države. Šef je uvijek u pravu. I u ovoj vladi.

Ciljani rivalitet

U Trumpovom kabinetu konkuriraju dva suprotstavljena pola. Na jednoj strani su Mattis i novi šef diplomacije Tillerson: oni žele nastaviti dosadašnju politiku SAD-a. Na drugoj strani su oni koji planiraju radikalni zaokret: glavni savjetnik predsjednika Steve Bannon i savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn zahtijevaju bolji odnos prema Rusiji, kako bi se zajedničkim snagama pobijedilo takozvanu „Islamsku državu".

Radi se o ciljanom, željenom rivalitetu. On Trumpu pruža veći prostor za donošenje odluka. Ali na taj način kolege u kabinetu, ali i europski saveznici ne znaju što on doista smjera. Predsjednik si sve opcije drži otvorenima.

Više novca za obranu

Usput on na taj način vrši pritisak na saveznike da troše više novca za vlastitu obranu. To SAD od Europljana zahtijeva već godinama, s ograničenim uspjehom. Trump s pravom očekuje jači angažman saveznika. Zašto bi američki porezni obveznici na duži rok snosili 72% NATO-ovih troškova, a svi Europljani zajedno ostali sitniš? Ni Njemačka, svjetski prvak u izvozu, nema uvjerljiv odgovor na to pitanje.

Savezna si vlada mora postaviti i pitanje može li se osloniti na sigurnosna jamstva predsjednika koji danas kaže jedno, a sutra nešto drugo. Što ako Trump u borbi protiv islamista doista u šefu Kremlja vidi partnera? Novi čovjek u Bijeloj kući razmišlja pragmatično, slijedi američke interese u svijetu koji se brzo mijenja.

Njemačka i Europljani bi trebali napraviti to isto i staviti europske interese u centar svoje politike. A to znači: više novca za obranu.

Pokazati snagu

U svakom slučaju to zahtijeva još tješnju suradnju unutar EU-a. Bez obzira kako se odlučio predsjednik Trump, za ili protiv NATO-a: Njemačka i Europa bi bili u boljoj poziciji, zahvaljujući većoj obrambeno-političkoj snazi. Snaga – to je jezik koji i Trump razumije i poštuje.

Jača Europa bi na koncu impresionirala i Moskvu. Do sada Putin Europljane shvaća ozbiljno samo oko ekonomskih pitanja. Kad se radi o globalnim sigurnosnim pitanjima, on odmah bira broj Bijele kuće.

Ako NATO želi opstati i biti i dalje relevantan, onda i Berlin mora biti spreman za to i platiti. I Berlin ali i drugi Europljani.