Je li Kosovo poseban slučaj otcjepljenja?

Ni u jednom regionu Evrope nije prisutan secesionizam kao na Zapadnom Balkanu, piše Neue Zuercher Zeitung i nastavlja: "Tamo gdje se nekada prostirala Titova Jugoslavija, gdje je između Slovenije na sjeveru i Makedonije na jugu postojao pravi mali imperijum, sada se nalazi sedam mini-država: Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Kosovo i Makedonija. Osim Kosova, koje se otcjepilo od Srbije 2008-e, sve ostale zemlje su članice UN-a. Slovenija i Hrvatska su u EU i NATO-u, a Crna Gora je ušla u NATO ove godine. Katalonski secesionizam i reakcije na to se pažljivo prate u regionu, najpomnije u Srbiji.

To što Brisel i države članice EU daju neospornu podršku Madridu, iritira Beograd. "Licemjerno je", izjavio je predsjednik Vučić, 'da se u slučaju Španije primjenjuje međunarodno pravo, dok u slučaju Srbije i secesije Kosova to pravo ne važi'. Jedan portparol EU-a je na to rekao kako je Španija članica EU, što je u Srbiji izazvalo pravi potres. 'Znači li to da se međunarodno pravo primjenjuje samo u EU?', pitali su u Beogradu. Naravno da ne, odgovorili su u Briselu, ali Kosovo je poseban slučaj - "sui generis", koji se ne može porediti sa secesionizmom u Kataloniji ili negdje drugdje.

Porediti se to može, ali upadaju u oči razlike. Nakon ukidanja autonomije Kosovu 1989-te godine, Srbija je tamo uspostavila režim aparthejda. Krajem 90-tih godina je ovu pobunjenu pokrajinu zahvatilo nasilje. Nije međutim žestina sukoba to što od Kosova pravi poseban slučaj.

Posebno je puno više to što se međunarodna zajednica u slučaju Jugoslavije najprije umiješala sa oklijevanjem a potom sve energičnije. Vrhunac je bilo bombardovanje ostatka Jugoslavije od strane NATO-a, koje je trajalo 78 dana i koje je Kosovu utabalo put ka otcjepljenju. To je pozadina, zbog koje se Madrid tako energično brani od "internacionalizacije" spora. "Mi nismo Jugoslavija. Ovdje nema šta da se posreduje", izjavio je Pablo Casado, portparol španske vladajuće partije kojeg citira beogradski politički magazin "Vreme".

Jedan secesionizam izaziva drugi

Na početku konflikta u Jugoslaviji, nespremna Evropska zajednica nije imala niti instrumente, niti volje da nešto poduzme. U avgustu 1991. osnovala je Badinterovu komisiju, koja je dobila zadatak da utvrdi da li i kada bi neka od novonastalih država mogla biti priznata od strane EU. U novembru 1991. Komiisja je utvrdila da se Jugoslavija nalazi u fazi raspada a u januaru 1992-e da neovisne republike trebaju zadržati svoje granice. Kosovo, kao provincija u okviru Srbije, nije potpalo pod tu kategoriju. Između decembra 1990-te (Slovenija) i proljeća 1992-e održani su referendumi za otcjepljenje, koji su bojkotovale srpske manjine. Nove države bile su priznate od strane EU.

Mučna opsada Sarajeva i genocid u Srebrenici 1995. bili su razlozi da se "internacionalizira" slučaj Kosova, protivno volji Srbije. Napadi UČK i uzvraćanje od strane srbijanskih sigurnosnih snaga je 1998. pokrenulo spiralu nasilja, tako da je OSCE poslala posmatračku misiju na Kosovo. UČK nije bila grupa pobunjenika već strana u sukobu, u kojem je međunarodna zajednica postala faktično arbitar. Ona je zadržala tu ulogu, nakon što je NATO zračnim udarima na Kosovo 1999. prisilio Srbe na povlačenje i osnovao protektorat. Proglašenje nezavisnosti Kosova je djelo kontaktne grupe (SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija) a ne rezultat pregovora između Prištine i Beograda. Većina država je priznala Kosovo a među pet, koje nisu, je i Španija", piše Neue Zuercher Zeitung i zaključuje: "BiH i Kosovo su danas samo djelimično funkcionalne države. Pokazalo se da postojeće secesije uzrokuju nove secesije, jer nastaju nove manjine: Sada postoje srpske secesionističke tendencije kako u BiH tako i na Kosovu."

U domovini žene, koja mi čisti kuću

Sueddeutsche Zeitung Magazin piše: "Već 13 godina Ferida Makalić čisti kuću naše novinarke. Pa ipak Susanne Schneider jedva da je nešto znala o njoj - sve dok je nije posjetila u Bosni. Na početku nije bila oduševljena tom idejom, čudan osjećaj se miješao sa strahom kada se zapitala: "Želim li da se s njom sprijateljim?" A onda joj je ovoga ljeta rekla da će je posjetiti u Cazinu. Zapravo su obje trebale putovati u Cazin autobusom a onda je Ferida, dan pred polazak, kupila golfa od jednog Srbina za 800 eura, koji je bio tako ljubazan da je svu papirologiju i prijavljivanje auta obavila za jedan dan. "Srbin! To je u meni odmah upalilo lampicu za uzbunu! Neprijatelj iz rata 90-tih, odgovoran za masakr u Srebrenici, sada pomaže Feridi."

"Ona nije imala mjesta za mene u kolima. U autu su bila njena djeca i nećakinja. Dakle, krenula sam autobusom, punim Bosanaca. Sva obavještenja vozača bila su na bosanskom. Nakon što sam ženu koja je sjedila do mene pitala šta je rečeno, automatski su uslijedili prevodi nje, čovjeka koji je sjedio ispred i onog iza mene. Na stanici u Cazinu čekala me je Ferida u šarenoj ljetnjoj haljini. Čekala je od pola pet, ali autobus je bio tek u devet na stanici. Popili smo espresso. Ona je počela da priča i nije prestala dok, dva dana kasnije, nisam otišla, puna poklona koje sam dobila od njene porodice. Namjeravam ponovo da je posjetim. Časna riječ", objavljeno je u magazinu lista Sueddeutsche Zeitung. 

Pregled štampe pripremila: Jasmina Rose