„Ja sam sad silom prilika separatista“

Mnogi od gotovo 450 tisuća prosvjednika koji su ove subote izašli na ulice misle slično kao Oriol Bastelleros: „Ja sam Independista silom prilika. Prije godinu ili dvije nisam bio za neovisnost. Ali sad mi je jasno da nam španjolska vlada ne ostavlja nikakvu drugu mogućnost nego da odlučujemo sami o sebi. Da nam nekako dalje ide i to na zdrav i prirodan način", kaže nam 31-godišnji projektni manager koji je izašao na ulice Barcelone sa svojom sestrom i nekoliko prijatelja.

Pozivanje španjolskog premijera Rajoya na ustavne ovlasti i suspenzija prava pokrajine je izazvala srdžbu mnogih Katalonaca. Španjolski premijer je doduše protumačio kako to „nipošto ne znači ukidanje autonomije i samouprave Katalonije" i zato će tamo ubrzo biti održani novi izbori. Ali mnogi Katalonci stav vlade u Madridu shvaćaju tek kao loš vic.

Jer u istom dahu se kaže i kako se Carlesu Puigdemontu neće dopustiti da nastupi na tim novim izborima, niti će smjeti predložiti nekog kandidata. Središnja vlada u Madridu će isto tako preuzeti nadzor nad policijom Katalonije, nad njenim financijskim i drugim uredima, a oštriji nadzor će se provesti i nad tamošnjim javnim medijima.

Teoretski i po odluci Madrida, sada bivši predsjednik pokrajinske vlade Puigdemont se već ove subote uvečer obratio građanima putem medija. On je mjeru španjolske vlade nazvao „pučem" i „neprihvatljivim napadom na demokraciju". Tu se radi, mišljenje je Puigdemonta, „o najgorem napadu" protiv Katalonije od doba fašističkog diktatora Francisca Franca. Barcelona će se zato „i dalje boriti" protiv mjera koje želi provesti Madrid, makar se nije upuštao u detalje.

Así no!

U mnoštvu prosvjednika na ulicama Barcelone ove subote ima i mnogo onih koji ne podržavaju Puigdemonta. Oriolovoj sestri, Lauri Bastelleros čak smeta što se na prosvjedu vijore katalonske zastave. „Ja nisam independista, nisam izašla na ulicu zato jer želim neovisnost, nego zato jer to smatram posljednjom demokratskom mogućnošću u jednoj Španjolskoj koja se ne ponaša demokratski."

Jer ne može ostati kod kuće i čekati što će se dogoditi. „Mislim da je španjolska država već dovoljno načinila (nesreća). Bila je previše represivna, sad već provodi i politička uhićenja. Sad smo u situaciji kada je važnije nego ikad izaći na ulice. Mnogo važnije nego što je bilo prije."

I doista su građani izašli: prosvjedi za neovisnost su prije izgledali često kao studentske proslave gdje nije nedostajalo ni pića.

Ali ove subote je bilo drugačije: na ulice je izašlo i staro i mlado, čak i roditelji sa djecom. A kad se zapjevala himna Katalonije, pjevala je i Laura: ozbiljno i svečano, sa ispruženim rukama.

Jer poruka Katalonije vladi u Madridu glasi: Así no! – Tako ne!