Izumiru li tradicionalni načini sahrane?

Vrlo je rašireno mišljenje da grobari ne moraju da strahuju za svoju budućnost jer će ljudi „uvijek da umiru“. Ali, uspjeh nekog pogrebnog preduzeća ipak zavisi od trendova i duha vremena. Institut za istraživanje javnog mnijenja „Forza“ sproveo je istraživanje o ritualima tugovanja i predubjeđenjima o pogrebima. I utvrdio da postoje veoma velike razlike između toga kako ispitanici žele da pokopaju svoju rodbinu i kako bi sami željeli da budu pokopani, naglašava šef instituta Joahim Košnike. „Kod sopstvenih želja u opadanju su tradicionalni oblici pogreba, kakve smo upoznali u svom djetinjstvu."

Nešto više od polovine ispitanika želi da njihova rodbina bude pokopana u mrtvačkom sanduku ili urni na groblju. A za sebe to ne želi ni polovina Njemaca. Četvrtina priželjkuje alternativni pogreb, na primjer u šumi ili u moru, 14 odsto bi se složilo s tim da budu pokopani anonimno – prije svega starije osobe. Kod osoba mlađih od 30 godina to može da zamisli samo tri odsto ispitanika. Istraživanje je naručila firma koja se specijalizovala za sahrane u šumi. Njena direktorka Petra Bah (Bach) kaže da tom razlikom nije iznenađena: „Stariji ljudi su već iskusili koliko truda zahtijeva održavanje groba. Oni ne žele da budu na teretu svojoj rodbini.“

Više vremena i prostora za tugovanje

Pogrebni institut, specijalizovan za sahrena u šumi, može da bude zadovoljan rezultatima ispitivanja jer oni potvrđuju njen koncept. Ljudi žele mjesto koje mogu da posjete, mjesto na kojem će stajati ime pokojnika – ali to ne mora da bude tradicionalno groblje. Iz studije nije jasno koliko ljudi uopšte razmišlja o svojoj sahrani, ali pokazuje koliko je ljudi u posljednje vrijeme bilo prinuđeno da se suoči s temom umiranja. 35% Nijemaca kaže da trenutno tuguju, ali to se ne vidi u svakodnevici, kaže Košnike: „Tugovanje se događa intimno, a ne u javnosti. To je drukčije nego prije, kad se javno pokazivalo tugovanje odijevanjem u crninu i izbjegavanjem zabava.“

Sve u svemu većina ljudi koji tuguju želi više vremena i prostora za tugovanje. Ali, istovremeno velika većina ljudi želi da se što prije vrati svakodnevnici. Da bi izašli na kraj s tom protivrječnošću samo rijetki koriste usluge crkve. Samo 6%ispitanika koji su upravo tugovali za nekim od bližih osoba, izjavilo je da je koristilo crkveno dušebrižništvo. Čini se da postoji veliko tržište za alternativne ponuđače suočavanja sa smrću.

Autori: Matijas Belinger / Anto Janković
Odgovorni urednik: Jasmina Rose