Izgubljena domovina Jezida
3. august 2018
Kao da je neko uzeo težak čekić i počeo da udara bez prestanka. Ruine i ruševine na sve strane. Od Sindžara, najvećeg grada na istoimenoj jezidskoj teritoriji u sjevernom Iraku, malo šta je ostalo. Samo beton u prahu i rasturene cigle. Zbog toga su krive prije svega SAD.
Uz pomoć njihovih vazdušnih napada, kurdskim borcima je u novembru 2015. godine pošlo za rukom da oslobode Sindžar, nakon više od godinu dana IS nasilja. Ali, prije svega je američko bombardovanje dovelo do razaranja nezvaničnog glavnog grada iračkih Jezida. Turski vazdušni napadi, nakon oslobađanja, samo su doprinijeli saznanju Jezida da su izgubili svoju domovinu, koju oni zovu Šingal.
Posjeta kod gradonačelnika
U Šingalu kao da je vrijeme stalo. Od obnove ni traga. Mosul, drugi po veličini irački grad, od IS terora je oslobođen tek prije godinu dana. Ali tamo, samo 120 kilometara zapadnije, obnova je uveliko počela. Grad Šingal je oslobođen prije skoro tri godine. No, otkako su ulice raskrčene, više se nije mnogo toga uradilo.
I mnoga sela u blizini grada su uništena i opustošena. Među njima i Herdan. Pred ulazom u Herdan improvizovano su ograđene četiri masovne grobnice. U selu je nekada živjelo 300 porodica, danas ih je tek 60, kaže najstariji stanovnik Hasan Kalaf. On još uvijek ne zna da li su i njegova dva sina, brat i četiri bratanca u nekoj od masovnih grobnica.
Zašto ljudi u Herdanu ne dobijaju pomoć? „Zato što smo mi Jezidi u Iraku građani četvrte ili pete klase", odgovara gradonačelnik Šingala, Fahad Hamid Omar. On je odgovoran za ukupno oko 3.500 porodica. „Zato što ljudi, koji su ranije ovde bili zaduženi za bezbjednost, nisu marili za ljude u Šingalu", dodaje. Gradonačelnik Fahad je tek nekoliko mjeseci na funkciji i on je Jezid. Naglašava da se i sam borio protiv IS. Za razliku od prethodnika, Mahame Kalila, Fahad nije blizak vladi kurdskog autonomnog područja u sjevernom Iraku, već centralnoj vladi u Bagdadu. „Mi želimo da Šingalom upravlja direktno Bagdad, a ne više Kurdi." Posljednjih petnaest godina Jezidi su bili žrtve borbe za vlast između Kurda i centralne vlade. Nakon spornog referenduma o kurdskoj nezavisnosti, u septembru 2017. godine, frontovi su se ponovo zaoštrili.
Gradonačelnik Šingala dodaje: „Da smo od početka pripadali Bagdadu, to nam se ne bi desilo." A to je pohod takozvane Islamske države protiv male etničko-verske manjine Jezida. Genocid, kako je zaključila Komisija UN. U glasu gradonačelnika može se osjetiti otpor prema kurdskoj autonomnoj vladi u Erbilu i Pešmerga borcima. Optužuje ih za izdaju.
Dan koji je u Šingalu sve promijenio
Prvi borci IS u Singal su stigli pred zoru 3. avgusta 2014. godine. Teroristička milicija je prodirala u konvoju. Sa oklopnim i drugim vojnim vozilima koja su prethodno zaplijenjena od iračke vojske. Tek u junu sunitski fundamentalisti su osvojili drugi po veličini irački grad Mosul i tamo proglasili svoj „kalifat". Napadom na Jezide nastojali su da unište vjersku zajednicu čije su ljude označili kao „nevjerne obožavaoce đavola".
Šingal, centar Jezida, bio je lak plijen. Na papiru to područje je pripadalo centralnoj vladi, a zapravo su godinama tamo bili samo kurdski Pešmerga borci. Oni su se brzo povukli, bez borbe. Jezidi su bili prepušteni sami sebi. Takozvana Islamska država je počinila stravičan zločin. Do sada je na tom području pronađeno oko 70 masovnih grobnica. Niko ne zna koliko su tačno ljud ubili fanatični IS-džihadisti. Gradonačelnik Fahad polazi od najmanje 15.000 mrtvih i nestalih. Do 7.000 jezidskih žena i djece je porobljeno. Više od polovine deportovanih i dalje se vode kao nestali. Mnogi su iz Iraka dalje prodavani u Siriji, poput stoke. Samo u rijetkim slučajevima aktivistima je pošlo za rukom da otkupe žrtve, uz pomoć krijumčara ljudi. Za najmanje 10.000 evra po osobi.
To nije bio prvi napad u istoriji na iračke Jezide, ali vjerovatno sa najvećim posljedicama. Jezidska humanitarna organizacija "Yazda”, procjenjuje da je prije avgusta 2014. godine u čitavom Iraku živelo oko pola miliona Jezida. U regionu Šingal je živjelo oko 250.000 ljudi, u istoimenom glavnom gradu oko 80.000. Pretežno Jezidi, ali i muslimanski Arapi, Kurdi i Turkmeni. Većina Jezida danas je trajno napustila Šingal. Žive u izbjegličkom kampu oko sjevernoiračkog grada Dohuk, na kurdskim područjima u Siriji, kao i u Turskoj i Njemačkoj. Na upit Dojče velea, njemačka Savezna služba za migracije i izbjeglice navodi da je među 97.162 Iračana koji su 2016. godine u Njemačkoj podnijeli zahtjev za azil, bilo 37.655 Jezida. Prošle godine zahtjev za azil je podnijelo 23.605 Iračana, od toga 11.200 Jezida.
Između svih frontova
Borci zabranjene kurdske radničke partije PKK i sirijska kurdska paravojska YPG, bili su ti koji su Jezidima u avgustu 2014. godine u Šingalu omogućili koridor za bjekstvo. Na Šingalu, svetoj planini Jezida, tada se za život borilo 50.000 izbjeglica Jezida. PKK i YPG su bili i ti koji su naoružavali i trenirali jezidske snage.
U Šingalu i dan danas brojni grafiti slave uhapšenog vođu PKK, Abdulaha Odžalana, zbog „junačke borbe" protiv „IS". Na jednom groblju na planini Sindžar, na kojoj još uvijek u šatorima živi oko 10.000 Jezida, vijore se zastave sa Odžalanovim likom. Mnoge borkinje i borci koji su tu sahranjeni, poginuli su između avgusta 2014. i novembra 2015. godine.
Sirijski YPG je jednako bio uključen u oslobađanje Šingala, kao i američke vazdušne snage i Pašmerge sa autonomnog kurdskog područja u Iraku. Pešmerge su se povukle, nakon što su dobili oružje i vojnu obuku iz inostranstva, između ostalog i od njemačkog Bundesvera. YPG i Pašmerge su se nastanile u regionu nakon što su ga zajednički oslobodili. Kroz Šingal prolazi najvažnija trasa, koja je povezivala uporišta IS - Mosul u Iraku i Raku u Siriji. Ali, među kurdskim milicijama je ubrzo došlo do okršaja.
U oktobru 2017. godine, kratko nakon spornog referenduma o nezavisnosti, iračka vojska je sa saveznicima iz šiitske narodne milicije „Hašd al Šabi" preuzela komandu nad Šingalom. Šiitski Hašd je dobio veliku pomoć iz Irana, koji je jedan od najvažnijih ratnih aktera u susjednoj Siriji. Pešmerge sa autonomnog iračkog kurdskog područja ponovo su se povukle iz Šingala. I YPG je nestala kada su Turci otvoreno zaprijetili vojnim napadom. Turska želi da spriječi da sirijske i iračke PKK-snage kontrolišu jedno povezano područje. Šingal ispašta zbog nacionalnih i internnacionalnih borbi za moć.
Izgubljena sigurnost
Kome onda Jezidi mogu da vjeruju nakon genocida? „Sve dok ovdje ima toliko konkurentskih političkih grupa, ljudi se neće vratiti", kaže 24-godišnji Elias dok siječe staklo. On je u stvaru nastavnik, ali pošto u razrušenom Šingalu ne radi ni jedna škola, radi kao staklorezac. To je potrebno za obnovu. Ali posao slabo ide jer nema novca za obnovu. „Ljudi jednostavno ne vjeruju da je u Šingalu bezbjedno". On je napustio izbjeglički kamp na svetoj planini Jezida i vratio se u razrušeni grad jer, kako kaže, drugu kuću nema.
Sopstvene vojne snage
Gradonačelnik Fahad mora da širi optimizam. Lično ga ne zabrinjava prisustvo šiitske milicije sa juga zemlje. Njoj treba da zahvali što je izabran. U Šingalu se ne osjeća prisustvo centralne vlade iz Bagdada, već prije svega milicije „Hašd al Šabi". „Islamska država" nije samo nanela veliku nepravdu Jezidima, već i „šiitskoj braći", naglašava gradonačelnik. Njega prije svega zabrinjavaju sunitski Arapi i Turkmeni. Mnoge stare komšije su podržavale „IS".
Fahad Hamid Omar priželjkuje međunarodnu zaštitu i stvaranje jezidske vojske. On ima i poruku za njemačku vladu: „Ukoliko Nijemci žele da pomognu Jezidima onda to treba direktno da učine i da ne šalju Kurdima oružje." Prije nekoliko dana gradonačelnik je najradije htio sam da zapuca kada su arapski seljaci tjerali stoku preko jezidskih masovnih grobnica. „Ljudi iz susjednih sela, koji su učestvovali u ubijanju, danas vode stoku preko naših kostiju", žali se gradonačelnik i spominje mogućnost izgradnje zaštitnog zida za Šingal. Izgubljena domovina Jezida je toliko podijeljana, kao i i čitav Irak.