Europska politika azila u slijepoj ulici?

Koliko Njemačka i Europa doprinose kako bi pomogle ljudima koji su u bijegu? “Značajno doprinose”, kaže istraživač migracija Franck Düvell sa Univerziteta u Osnabrücku, govoreći o više od milion izbjeglica primljenih u 2023. godini. No, unatoč ovoj pohvali, on je nezadovoljan ukupnim rezultatom. To se također odnosi i na druge stručnjake koji će zajedno s njim u Berlinu predstaviti „Globalni izvještaj o izbjeglicama 2024. godine“.  

“Aktuelne rasprave o izbjeglicama usredotočene su na mjere odvraćanja”, kaže Düvell, kritizirajući postignuti kompromis o tome kako se nositi s izbjeglicama nakon dugogodišnjih sporova unutar Europske unije (EU).

Simbol izbjegličke patnje: logor Moria na otoku Lezbosu

Kamp Moria na grčkom otoku Lezbosu, koji je bio predviđen za 2800 ljudi, postao je simbol promašene izbjegličke politike. U najgorim vremenima tu je bilo smješteno 20.000 muškaraca, žena i djece. Živjeli su u katastrofalnim higijenskim i zdravstvenim uvjetima.

Prema novoj reformi azila Europske unije, tražitelji azila će ubuduće biti provjeravani i registrirani na vanjskim granicama EU-a. Oni bi trebali čekati u prihvatnim kampovima do dvanaest sedmica dok se ne donese odluka o njihovom zahtjevu za azil. Düvellova prognoza je slijedeća: "Dobit ćemo puno Moria."

"Europa postaje vrlo ovisna o despotima"

Düvell smatra da su sporazumi o prihvatu izbjeglica s pretežno neeuropskim zemljama izrazito problematični. Prema njegovom mišljenju iza toga stoji sliejdeći stav: „Kod nas oni ne bi trebali ostati, umjesto toga treba li bi radije u Ruandu ili Tunis ili Albaniju.“ 

On vrlo problematičnim smatra sporazume o prihvatu izbjeglica s pretežno neeuropskim zemljama. Stav koji stoji iza ovoga je: "Ne bi trebali ostati s nama, trebali bi umjesto toga otići u Ruandu ili Tunis ili Albaniju."

Uz to su sporazumi s autoritarnim državama

Ovaj stručnjak kaže da se procesi demokratizacije u tim zemljama potkopavaju i kaže: "Europa postaje vrlo ovisna o despotima." Bivša članica Europske unije Velika Britanija upravo hapsi prve migrante kako bi ih u julu deportirala u Ruandu. Vlada premijera Rishija Sunaka želi vratiti 5700 ljudi u tu afričku zemlju do kraja godine.

Pohvala za odnos prema izbjeglicama iz Ukrajine

Stručnjaci za migracije osjećaju kako olakšanje tako i zabrinutost zbog postupanja s ratnim izbjeglicama iz Ukrajine. Napad Rusije na susjednu zemlju pokrenuo je najveći pokret izbjeglica od Drugog svjetskog rata, kaže Franck Düvell. No stvari bi mogle postati još gore: "Ako se Rusija ne spriječi u daljnjoj eskalaciji rata ili ga čak dobije, zapravo bismo morali očekivati ​​još milijune izbjeglica na Zapadu", kaže on.  

Prijem oko milion ljudi u Njemačku dosad je, kako on kaže, prošao prilično dobro iz dva razloga. S jedne strane, savezna vlada odlučila se protiv centraliziranog smještaja u kampove, a s druge strane, civilno društvo je masovno pomoglo. "Inače bi se sistem upisa urušio u proljeće 2022. godine", pretpostavlja Düvell. 

EU je također, prema njegovim riječima, dobro funkcionirala i brzo je stvorila pravnu sigurnost. Zemlje članice EU-a složile su se produžiti privremenu zaštitu za ljude koji bježe od ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine do marta 2025. Düvell poziva na brzo razvijanje perspektive povezivanja: "Inače ćemo uskoro imati veliki problem u EU."

Bliski istok: bijeg bez kraja

Problem koji nije riješen desetljećima je situacija na Bliskom istoku, koja se dodatno pogoršala kao posljedica terorističkog napada islamističkog Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine i kasnijeg rata u Pojasu Gaze. Düvell prognanike na području Gaze naziva izbjeglicama koje ne mogu pobjeći: "Jer ne mogu napustiti Pojas Gaze - ni ka Izraelu ni ka Egipatu." Zemlja je, kaže on, masovno unaprijedila sisteme granične kontrole, zidove i ograde. “Egipat i druge arapske države su dio problema”, kaže ovaj stručnjak za migracije, govoreći o ovoj situaciji koja se čini bezizlaznom, a u kojoj se nalaze ljudi u regiji.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu