Na putu za EU - izgubljeni na ničijoj zemlji

Fotografija na mobitelu prikazuje dječija stopala: prsti na jednoj nozi djeluju neprirodno kratki i deformirani, na drugoj su rane na mjestima gdje bi trebali biti nokti. "Ozebline, nekroza noktiju i otpali nožni prsti", objašnjava Paulina Bownik. Ova liječnica je ovako nešto do sada poznavala samo iz medicinskih udžbenika.

"Nekoć se to zvalo rovovsko stopalo", kaže Bownik. Ovako su izgledale noge vojnika koji su tjednima stajali u rovovima, na hladnoći i mokri - bez izuvanja cipela. Ova ozljeda bila je gotovo nepoznata u Europi od Drugog svjetskog rata. Ali sada ju opet možete pronaći među izbjeglicama koje pokušavaju ući u EU.

Stopala na fotografiji pripadaju jednoj dvanaestogodišnjoj afričkoj djevojčici koju je Paulina liječila krajem lipnja/jula 2022. u Bialowieckoj šumi, prašumskom području na bjelorusko-poljskoj granici. Putovala je sa skupinom izbjeglica iz Malija koji su pokušavali pronaći utočište u EU. Djevojčica se više nije sjećala koliko su dugo lutali šumom. Barem od siječnja.

Bjeloruske snage sigurnosti silom izbjeglice tjeraju preko granične ograde u Poljsku, u EU. Tamo ih međutim natrag vraćaju poljski graničari i vojnici, uključujući i one koji žele zatražiti azil u članici EU Poljskoj.Takvi tzv. pushbackovi se provode iako poljske vlasti znaju da se izbjeglice na bjeloruskoj strani premlaćuje ili siluje.

Ipak, izbjeglice uvijek iznova uspiju prijeći granicu. Ovdje im s poljske strane pomažu aktivisti poput grupe Granica, kojoj pripada i liječnica Paulina. Grupa Granica je mreža od 14 poljskih nevladinih organizacija koje djeluju u pograničnom području. Samo u trećem tjednu lipnja/juna 2022. volonteri grupe Granica primili su preko 130 SMS-poruka s pozivima u pomoć od ljudi koji su ostali u divljini. Aktivisti odlaze nekoliko puta dnevno u duboku šumu u potrazi za izgubljenima.

Izbjeglice s Bliskog istoka i Afrike

Izbjeglička kriza ovdje, na istočnoj granici EU-a, nije okončana i neće tako skoro biti okončana, poručuju aktivisti. Jer put u Europu preko Bjelorusije sada je uspostavljen i njime više ne prolaze samo ljudi iz Sirije, Iraka, Afganistana ili Jemena: sada ovamo stižu i migranti s Kube, Somalije ili Senegala.

Nitko ne zna koliko ih zapravo ima. Poljski graničari bilježe samo broj uhvaćenih i vraćenih. To znači da isti ljudi mogu više puta ući u statistike. Prema riječima volontera, sada dolazi manje tražitelja azila nego u jesen 2021., ali znatno više nego zimi.

Iako zrakoplovi iz Turske, Iraka ili Sirije više ne lete izravno za Minsk, lete za Moskvu, a odatle izbjeglice mogu nastaviti prema Bjelorusiji vlakom ili autobusom. Zemlja na rubu EU-a privlači migrante kojima se ruta kroz šume u pograničnom području s Poljskom čini sigurnijom od mediteranske rute. Međutim ovo područje je puno vlažnih i ledenih ogromnih močvara. Ovdje je moguće smrznuti se čak i u travnju.

Službeno je od kolovoza/avgusta 2021. na poljskoj strani granice umrlo 15 ljudi. No, volonteri grupe Granica govore o broju koji je višestruko veći. I to uglavnom zato što mnogi migranti koji su u opasnosti ne mogu poslati SMS s pozivom u pomoć iz močvara jer tamo nema signala ili su im graničari prethodno uništili mobitele i rezervne baterije.

Ekstremno pothlađene osobe

"Na rukama sam držala dječaka koji je bio ekstremno pothlađen", govori 20-godišnja Oliwka. Ona od jeseni pomaže izbjeglicama u ime KIK-a, Kluba katoličke inteligencije. „Nikada nisam mislila da će nečiji život stvarno ovisiti o meni“, kaže ova studentica iz Varšave. "Da sam napravila pogrešku, ovaj dječak bi umro."

Prije pada Željezne zavjese KIK je bio dio antikomunističke oporbe u Poljskoj. Sada je ova organizacija ponovno u oporbi naspram politike poljske vlade. Njihov interventni centar nalazi se u poljskom dijelu šume, 20-ak kilometara od bjeloruske granice. Adresa je tajna, fotografije se ne smiju objavljivati.

"Radije bismo bili oprezni", kaže 24-godišnji Kuba, Oliwkin kolega i voditelj smjene toga dana. U prosincu 2021. policija je noću izvršila pretres, zaplijenila laptope i telefone te uhitila aktiviste. Optužba: pomaganje i poticanje krijumčarenja ljudi.

"Pružamo humanitarnu pomoć, da tako kažem prvu pomoć, da ljudi uopće mogu preživjeti”, kaže Kuba, odmahujući glavom. On i njegovi prijatelji opskrbljuju izbjeglice u šumi hranom, odjećom i lijekovima. "Volonteri to moraju raditi jer poljska država ne radi svoj posao", rekao je Kuba.

Poljski zakon doduše ne brani ovakvu vrstu pomoći – naprotiv: čak je i kazneno djelo uskratiti pomoć ljudima u nuždi. Unatoč tome, poljska država poduzima mjere protiv onih koji pomažu izbjeglicama. U travnju/aprilu 2022. Oliwkina i Kubina kolegica Veronika optužena je za krijumčarenje ljudi. Dovezla je svoje kolege s hranom i odjećom do najbliže skupine izbjeglica u šumi i vozila se natrag sama u praznom automobilu kada ju je zaustavila policija.

SMS s pozivom za pomoć izbjeglica na mobitelu bio je dovoljan da policija 21-godišnjakinju privede na 48 sati. "Službenik mi je objasnio da se osoba smatra izbjeglicom samo ako bježi od rata u najbližu zemlju", izvještava Weronika. Ljudi u šumama, rekli su, ne smatraju se izbjeglicama, pa im ne treba pomagati.

Državni odvjetnik tražio je tri mjeseca pritvora - no sud se s time nije složio. Studentica je sada na slobodi, ali se posljednja četiri mjeseca morala redovito pojavljivati ​​na sudskim ročištima. Teoretski, prijeti joj do osam godina zatvora.

Zatvoreni logor za izbjeglice

Pomagači su grupu iz Malija s početka priče ostavili u šumi. "Možemo im reći samo istinu - da će, ako budu uhićeni, morati provesti do šest mjeseci u zatvorenom izbjegličkom centru gdje je kao u zatvoru", kažu pomagači

Trenutačno je osam takvih centara za interniranje u Poljskoj, raspoređenih po cijeloj zemlji. Oko 700 osoba je trenutno zatvoreno u Bialystocku. U proljeće 2022. bilo ih je oko 2000. Zadržani su bez optužnice i suđenja dok se ne donese odluka hoće li biti deportirani – ili će dobiti azil. U centru Wedrzyn, nedaleko od njemačke granice, izbjeglice su štrajkale glađu u znak prosvjeda protiv pritvaranja.

Iz prašume u slobodu

Jedna sirijska obitelj već mjesecima čeka na odluku o azilu ili protjerivanju. Aktivistica Paulina se nada da neće potpisati neki dokument kojim se odriču prava na azil. Migranti iz Malija su bili bolje sreće i ipak su se nekako dokopali jedne treće zemlje (vjerojatno Njemačke).

"Ono što radimo nije dovoljno da okončamo ovu krizu. Ovo stanje neće prestati sve dok poljska država ne prestane koristiti nasilje nad strancima i ne počne se pridržavati zakona", kaže Kuba iz humanitarne organizacije KIK. „Ako odustanemo, bezakonje pobjeđuje", dodaje Weronika. Ovo dvoje aktivista definitivno žele nastaviti. Jer ljudi u šumi će još dugo ovisiti o pomoći volontera.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu