Izbjeglice kao sredstvo pritiska - i oružje?

Nakon ruskog napada na Ukrajinu, milion ljudi pobjeglo je u EU u prvoj nedelji. Već 28. februara 2022. visoki komesar Ujedinjenih nacija za izbjeglice Filipo Grandi više nije govorio o talasima izbjeglica, već o „egzodusu“ s obzirom na istorijski veliki broj izbjeglica.

Za to vrijeme, porodica Viktorije Zinčenke još je lutala ukrajinskim podrumima. Njena kuća u Černjigovu je bombardovana; proći će nedelje, prije nego što dođu u EU. Kada je porodica konačno stigla na poljsku granicu u maju, milioni ljudi su u EU već tražili zaštitu. Da li je to bilo proračunato sa ruske strane, kao dio napadačke strategije?

Šefica programa za migracije Njemačkog društva za spoljnu politiku (DGAP), Viktorija Ritig, prepoznaje obrazac: „Velika razlika između ratova u prošlosti i ratova danas je u tome što su prošli ratovi uglavnom proizvodili mrtve a današnji prvenstveno proizvode prognane".

Efikasno sredstvo pritiska

Američka politikologinja Keli Grinhil proučava ratove i sukobe od 1951. godine. „Iskreno rečeno: korišćenje migracije kao oružja ne dešava se samo u vrijeme rata. To se takođe redovno radi redovno u vrijeme mira", kaže ona. „Nažalost, može se sa sigurnošću reći da se u bilo kom trenutku u svijetu migranti i izbjeglice koriste kao oružje u službi političkih ili vojnih ciljeva.”

Na osnovu 50 ispitanih konflikata, Grinhil je uspjela da otkrije da je ovo sredstvo veoma efikasno: „Kada se koristi, uspješno je u tri od četiri slučaja", kaže ona. „I čini se da oni koji ga koriste dobijaju manje-više ono što žele. U stvari, u polovini slučajeva dobijaju upravo ono što su željeli da nametnu.” U sadašnjosti postoje jasni primjeri koji to pokazuju.

Bjelorusija, Maroko i Turska

Poput situacije na bjelorusko-poljskoj granici u ljeto 2021. kada je bjeloruski vladar Aleksandar Lukašenko namamio ljude sa Bliskog istoka u Minsk – uz obećanje da će doći do Poljske, a time i do EU. To je bio njegov odgovor na sankcije koje je EU prethodno uvela zbog očigledno namještenih izbora u Bjelorusiji. Poljska je bila pod pritiskom i odbranila se od brojnih ljudi na granici. Posljednjih nedelja ponovo je povećan broj ljudi sa Bliskog istoka i Afrike koji prelaze poljsku granicu iz Bjelorusije.

U maju je Maroko otvorio svoje granice kako bi izvršio pritisak na Španiju: zemlja EU je prethodno pustila lidera pokreta za nezavisnost Zapadne Sahare, koji želi da se otcijepi od Maroka, u zemlju radi liječenja. Kao rezultat toga, hiljade su plivale i penjale se do španske eksklave Seuta. U jednom danu, 8.000 ljudi je stiglo do EU.

U martu 2020. turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan otvorio je granice prema Grčkoj kako bi migranti i izbjeglice mogli da krenu u Grčku u velikom broju i nekontrolisano.

„Rusija stvara vještačke krize"

Da li se onda ruski predsjednik Vladimir Putin, svjesnim bombardovanjem civilnih ciljeva u Ukrajini nadao da će mase ljudi pobjeći u EU i time izazvati humanitarnu krizu?

Još je rano da se odgovori na ovo, kažu istraživači Ritig i Grinhil. EU je spriječila destabilizaciju i pritisak na granice tako što je početkom marta odlučila da primijeni direktivu o masovnom prilivu, čime je građanima Ukrajine ponudila privremenu zaštitu. Bila je to „divna stvar", kaže Grinhil. „Ako je Putin zaista pokušao da iskoristi ukrajinske izbjeglice da izvrši pritisak na EU – to je bila briljantna reakcija."

Ukrajinska vlada vjeruje da Rusija koristi ovo sredstvo. Savjetnik predsjednika Volodimira Zelenskog Mihajlo Podoljak govori o paničnim talasima migracija u Evropu koje su izazvali ruski napadi. „I taktika i strategija Ruske Federacije nisu se mijenjale dvadeset do trideset godina. Rusija stvara vještačke krize, uključujući i migracione, koje onda imaju za cilj da izazovu pritisak društva na vlade u određenoj evropskoj zemlji.” Zbog toga ruska vojska napada civilne ciljeve u Ukrajini: stambene blokove, medicinske ustanove i škole.

Izbjeglištvo usred zime kao rusko oružje?

Putin nije eksplicitno zaprijetio EU izbjeglicama. Pitanje WDR-a ruskoj vladi o tome da li je masovni egzodus iz Ukrajine, koji je pokrenula ruska strana, namjerno korišćen, ostao je bez odgovora.

Austrijanac Gerald Knaus, ekspert za migracije, smatra da Putin testira Evropu i njene vrijednosti. „Ne samo da smo preživjeli ovaj test, već smo ga položili – što se izbjeglica tiče", kaže on. "Ali, istinski teška runda dolazi u zimu."

Već sada je jasno da neke države, poput Poljske i Mađarske, doživljavaju raseljavanje, bijeg i migraciju unutar EU kao prijetnju. To bi moglo da promijeni EU. Jer, kada je prošle godine Poljska djelimično odbila ljude koji su htjeli da zatraže zaštitu na poljsko-bjeloruskoj granici i umjesto toga podigla ogradu od 187 kilometara, centralni argument je bio da je riječ o hibridnom ratu i da Bjelorusija želi da izazove migracionu krizu.

Ovo bi mogao postati novi standard u EU: Komisija EU sada radi na direktivi koja bi svakoj državi članici mogla omogućiti da odbije ljude koji traže zaštitu na granici. I to uz obrazloženje: Ovi ljudi su političko sredstvo pritiska druge države.

Viktorija Zinčenka iz Ukrajine dobila je zaštitu u Njemačkoj. Živi sa malim sinom i majkom na Bodenskom jezeru i želi da tu za sada ostane: situacija u Ukrajini je suviše neizvjesna za porodični život. Napadi su se nedavno masivno povećali: to pogađa civilnu infrastrukturu, snabdijevanje električnom energijom i grijanje – upravo ono što je ljudima potrebno da prežive zimi i što bi ih moglo natjerati da pobjegnu na zapad.

Da li će protjerivanje civila tada postati sredstvo pritiska i oružje - zavisi i od reakcije i odgovora Evropske unije.

iš/wdr/ss

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu