Istina o Noći vještica

Grozomorneprilike tumaraju kroz noć prije Svisvetih (1. novembar). Kucaju na vrata.

To je Noć vještica, radosni horor kojim se smrti smije u lice. Maskirana djeca – a ponekad i odrasli s njima – idu po komšiluku u poklade i „prijete“ dok ne dobiju slatkiše.

Često se čuje da je taj spektakl, koji su SAD izvezle širom svijeta, bio čista komercijalna izmišljotina, kao Koka-Kolin Deda Mraz ili poklanjanje ruža za Dan zaljubljenih.

Gdje su korijeni?

Ni industrija Noći vještica nije mala – plastične bundeve, maske, hrana odvratnog izgleda.

Ali, Noć vještica korijene ima prije mnogo vijekova. Tu je još jedna česta zabluda – ona nije potomak keltskih običaja. Oni jesu krajem oktobra imali „Samhain“, neku vrstu festivala zahvalnosti poslije žetve i pred zimu.

No moćna crkva je baš taj termin odabrala za Svisvete.

Riječ Halloween (Noć vještica) potiče od „All Hallows Eve“ – veče prije Svisvetih. Tada se sjeća mrtvih, moli za njih. Prema hrišćanskom vjerovanju, oni čekaju ponovni dolazak Hrista.

Ali, kako Sudnji dan nikako nije dolazio, hrišćani su se pitali šta se dešava sa dušama mrtvih do tada, kaže nam antropološkinja kulture Dagmar Henel.

„Može li se to međuvrijeme do Sudnjeg dana nekako smisleno iskoristiti?“, interpretira ona.

Tako je nastao koncept čistilišta – međustanice između smrti i vječnosti u kojoj počinje čišćenje od grijeha. Vjeruje se, takođe, da postoji veza našeg svijeta i čistilišta. 

„To vjerovanje ukotvljeno je u svim religijama – možemo da djelujemo na onostrano i obratno. Zato molimo krunicu, činimo dobro, udjeljujemo sirotinji – i to direktno utiče na patnju duša u čistilištu“, opisuje Henel.

Tako se u Srednjem vijeku, veče pred Svisvete, išlo od kuće do kuće da se izmole darovi. U pojedinim seoskim predjelima, recimo Njemačke, do danas se običaj zadržao u izvornom obliku.

U Americi je postao više dječija zabava i maskenbal. Do vrata se dolazi uz „prijetnju“ koja glasi: „Trick or Treat“.

Drugi život običaja

Crkveno prosvećenje u 18. i početkom 19. vijeka donijelo je skepsu prema raznim starim običajima i neke je crkva čak zabranjivala, kaže Henel. Industrijalizacija je donijela i začetke socijalne države, tako da siromašni više nisu zavisili samo od milostinje.

„Nestao je kontekst običaja, jer običaji nisu nastajali iz zabave nego iz potrebe“, priča Henel.

Ali, ovaj običaj nije sasvim zamro. Irski iseljenici prenijeli su ga u Ameriku u 19. vijeku.

Lars Vinterberg, stručnjak za istorijsku antropologiju i evropsku etnologiju, vjeruje da se Noć vještica slavila najprije u doseljeničkim četvrtima velikih gradova u kojima su dominirali Irci.

„Integracija je rijetko kada jednosmjerna ulica. Zapravo se uvijek miješaju kultura došljaka i starosjedilaca“, priča Vinterberg. 

Tako se Noć vještica proširila u SAD, najprije kao dečiji festival. Kasnije je postala i za odrasle, došle su prve žurke, kostimi, dekoracija. Tokom Drugog svjetskog rata i poslije, običaj se vratio u Evropu preko američkih vojnika. 

Uticaj pop-kulture

Posebno su doprinijeli američki filmovi i serije u kojima se promoviše Noć vještica. Ključan je, naravno, bio „Halloween“ Džona Karpentera.

Taj horor je uz Noć vještica povezao svašta, zombije, smrt, demone, vampire, vještice – i dječije radosti. Do tada su i tradicionalni Irci počeli da slave Noć vještica na američki način.

Etnolog Jerg Fuks kaže da je to apsurdno: „Tako se u Irskoj slavi američki praznik irskih korijena, ali u američkom obličju.“

I Njemačka je zahvaćena groznicom Noći vještica. Izrezane bundeve su u izlozima, organizuju se žurke. U svakom kraju se nađe poneka kuća koja je okićena i gdje se može u poklade.

Njemačka se više drži karnevala

Kada je taj hajp stigao u Njemačku devedesetih godina, karnevalska industrija svojski se trudila da na tome zaradi. A klasični karnevali su u Njemačkoj velika stvar.

Fuks ima teoriju o tome: „Zbog rata u Iraku su 1991. otkazane karnevalske povorke na Ružičasti ponedjeljak. Katastrofa za karnevalsku industriju, propao im je milionski posao. Tražio se drugi oslonac“, priča on.

Pa opet, u postojbini karnevala, Porajnju, još Noć vještica ne može da se približi ni popularnosti karnevala, ni praznika Svetog Martina koji se održava ubrzo poslije.

Naime, i za Svetog Martina djeca idu u poklade i tada im je „plijen" bitno veći nego za Noć vještica, jer mnogo više ljudi daruje djecu.

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu