Ispraćeni posmrtni ostaci iz Šejkovače

Kompletirana ljudska tijela, kojih je najviše iz masovne grobnice Tomašica kod Prijedora preuzeti su iz identifikacionog centra u Sanskom Mostu. U Sanskom mostu se prema pisanju lokalnih medija okupilo oko tri hiljade građana da na vječni počinak isprati 284 žrtve. Po dolasku u Kozarac tabuti bi trebalo da budu izloženi na stadionu u Kozarcu.

Među 284 posmrtna tijela je i desetoro članova porodice Mirsada Duratovića iz Bišćna kod Prijedora. Pored oca, djeda i ostalih članova uže porodice Mirsad će ukopati i posmrtne ostatke brata Halida koji je 1992. godine, kada je ubijen imao 15 godina. Ubijeni su na kućnom pragu, priča Mirsad. „Imao sam 17 godina. Prošao sam logore Omarsku, Keraterm i Trnopolje. U ljeto 1992. godine služio sam kao živi štiti vojsci koja je ušla u Bišćane. I pored svega, vratio sam sa se u Prijedor prije 14 godina, u istu kuću, u isto dvorište u kojem se sve desilo. Vratio sam se sa majkom, suprugom i djetetom. U međuvremenu sam dobio drugo dijete. Petočlana porodica sada živi u kući u kojoj je ubijena moja strina, hodam po dvorištu u kojoj su ubijeni svi članovi moje porodice, svaki dan prolazim putem kojim sam sprovođen kao živi štit prilikom kupljenja ljudi koji su odvođeni u logore Omarska Keraterm i Trnopolje. Konačno je došao dan kada ću ukopati članove svoje porodice“, priča Mirsad za DW.

Žrtve prijedorskih sela

Najveći broj ubijenih i sahranjenih na lokalitetu Tomašice je iz okolnih prijedorskih sela Bišćani, Rizvanovići, Hambarine, Čarakovo, Rakovčani i Zecovi u kojima su živjeli Bošnjaci. „Biće ukopana 283 civila bošnjačke i jedna žrtva hrvatske nacionalnosti, Ante Dolić. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u dvije masovne grobnice, Tomašica i Jakarina Kosa, koje su međusobno udaljene 40 kilometara”, rekla je portparol Instituta za nestala lica BiH Lejla Čengić.

Žrtve su, prema podacima Instituta, pronađene uglavnom u masovnoj grobnici Tomašica na području Prijedora iz koje je 2013. godine ekshumirano 435 žrtava, od toga 275 kompletnih tijela.

Krajem prošle godine Tomašicu je posjetio i predsjednik tribunala u Hagu Teodor Meron koji je tada izjavio da mu je teško biti na tom mjestu, svjedočeći zločinima koje jedan čovjek može učiniti drugom. „Izražavam nadu da će odgovorni za ovaj zločin odgovarati pred licem pravde, bilo da se radi o haškom ili pak domaćim sudovima. Moja iskrena nada da će rad Haškog tribunala i nacionalnih sudova u regionu dovesti počinioce zločna pred lice pravde i ponuditi izvjestan stepen utjehe za one koji su preživjeli i za porodice onih koji nisu. Nadam se da će rad međunarodnih i nacionanih sudova biti komplementarni u naporu da promovišu pomirenje i ozdravljenje čitavih društvenih zajednica u regiji“.

Najmlađa žrtva koja će biti ukopana u Prijedoru 20. jula je dječak Elvis Šarčević, koji je imao 13 godina kada je ubijen. Najstarija žrtva je Salih Kadirić, rođen 1915. godine.

Dan žalosti samo u Federaciji BiH

Vlada Federacije BiH donijela je Odluku o proglašenju 20. jula 2014. godine Danom žalosti u Federaciji BiH u znak sjećanja na žrtve u prijedorskoj opštini. To se nije dogodilo i u Republici Srpskoj. Međutim, to i ne čudi, s obzirom da i danas postoje sporenja i oko izgradnje spomenika prijedorskim žrtvama, čemu se protive opštinske vlasti. Mirsad Duratović, koji je i predsjednik Udruženja logoraša „Prijedor 92“, jedan je od aktivista koji se zalaže za izgradnju spomen obilježja koji bi podsjećao na sve zločine koji se se desili u Prijedoru: „Ne znam zaista, nakon ovoliko godina i nakon svega što je urađeno, zašto bi nekom smetalo da ovdje postoji spomen obilježje svim žrtvama Prijedora. Evo i ranije smo govorili, neka to ne bude samo obilježje Bošnjacima, Hrvatima ili nesrbima već svim palim i ubijenim građanima Prijedora. Kako bilo kome to može smetati“.

Gradonačelnik Prijedora Marko Pavić je nakon otkrivanja grobnice Tomašica posjetio to mjesto rekavši da je time želio da izrazi žaljenje za žrtvama i izrazi saučešće porodicama. „Što se tiče spomen obilježja ja nikada nisam zabranio tako nešto. Naslušao sam se svakakvih priča da sam zabranio ovo ili ono. Niti sam ja kada zabranjivao niti je kada šta dolazilo do mene. Ja nisam bio nadležan za ono za šta su me optuživali. Tako i ovo, to je stvar dijaloga koji treba da bude unutar Prijedora a ne da bude nametnut sa strane“, rekao je tada Pavić.

Masovna grobnica Tomašica najveća je u BiH u kojoj je, ako se uzmu u obzir i tijela koja su prebačena na druge lokalitete, bilo ukopano oko 800 ubjenih. U ovom dijelu BiH do sada je otkriveno preko 13 masovnih grobnica od čega je samo na području Prijedora 61. Porodice žrtava godinama izražavaju nezadovoljstvo zbog činjenice da do sada niko nije odgovarao za ubistvo blizu 2.200 prijedorskih Bošnjaka i Hrvata u ratu od 1992. do 1995, te da su sve dosadašnje presude izrečene za zatvaranje i mučenje u logorima.