IS – porijeklo i ciljevi
19. novembar 2015Još i prije nego što su objavljene prve vijesti o napadima u Parizu, pripadnici „Islamske države“ slavili su krvavi teroristički čin na društvenim mrežama. U subotu prije podne, stigla je i poruka u kojoj IS preuzima odgovornost za atentate. Iako njena autentičnost još nije provjerena, gotovo niko ne sumnja da je istinita. Neki stručnjaci prestali su da govore o IS kao organizaciji, već sada smatraju da je u pitanju sociopolitički pokret sa državotvornim strukturama. „Područja koja pokriva IS su više od puke primjene sile“, kaže Kristof Ginter, islamolog sa Univerziteta u Lajpcigu.
Počelo je u Iraku
U ljeto 2013. kada je rat u Siriji bijesnio već dvije godine, a Zapad još nije bio vojno intervenisao, učestali su izvještaji različitih organizacija za ljudska prava o ubistvima i masakrima koje je vršila IS. Ljudi su ubijani dok su spavali ili zbog sitnica. Od prije gotovo godinu i po dana, IS drži čitav svijet u strahu – posebno od objavljivanja video-snimaka na kojima su dokumentovana pogubljenja zapadnih novinara, humanitaraca ili opozicionih boraca. Svima su se u svijest usjekle slike noža, narandžastog kombinezona, dželata sa britanskim, ponekad i francuskim akcentom: IS se na najbrutalniji način poslužila medijima.
U regionu su ekstremisti, doduše, aktivni već više od deset godina jer IS proizilazi iz ogranka Al Kaide u Iraku: kada su Amerikanci 2003. umarširali u Irak, svrgnuli su diktatora Sadama Huseina i otjerali sve njegove sunitske sljedbenike iz javnih službi – bilo da se radilo o Republikanskoj gardi ili obavještajcima. Mnogi su uhapšeni i zatočeni. Stotine hiljada sunitskih Iračana – među njima generali, oficiri, vojnici i državni službenici – gurnuti su u stranu. „Bez takvog razvoja situacije poslije ulaska američkih vojnika, ne bi bilo ni IS“, kaže Ginter Majer iz Centra za istraživanje arapskog svijeta Univerziteta u Majncu.
Korist od rata u Siriji
Neki nekadašnji sljedbenici Sadama Huseina formirali su snage otpora SAD-a. Pod vođstvom Abu Musaba al Zarkavija osnovana je „Al Kaida u Iraku“ (AQI). Zemlja je postala magnet za džihadiste koji su se 2006, kada je Al Zarkavi ubijen, prozvali „Islamskom državom u Iraku“ (ISI).
Početkom 2013, ISI je iskoristila vakuum vlasti nastao u Siriji, proširila se i promijenila ime u „Islamska država u Iraku i Siriji“. Došlo je do raskida sa dotle uspješnom sirijskom Al Kaidom i Frontom Al Nusre. Te organizacije odbile su da slijede Abu Bakra al Bagdadija, koji je u međuvremenu postao komandant ISIS. O njemu se, inače, ne zna mnogo sem da je odrastao u Bagdadu, da se zvao Ibrahim al Badri i da potiče iz siromašne porodice. On danas, zajedno sa svojom paravojnom organizacijom, radi na uspostavljanju kalifata u Siriji i Iraku, ali i Libanu i Palestini. Krajem 2013, teroristi su se ušančili u sjeveroistočnoj sirijskoj provinciji Raki. Odatle su polazili u svoje pohode.
Preuzimanje vlasti u Mosulu
„Pad Mosula u junu 2014. bio je trenutak kada je počela ekspanzija terorista“, kaže stručnjak za Bliski istok Majer za DW. Mosul, grad u Sjeverom Iraku, važio je kao područje okupljanja starih sljedbenika Sadama Huseina. Kada je ISIS tamo preuzela kontrolu, priključili su joj se i visoko kvalifikovani bivši sunitski generali i borci koji su htjeli da se osvete politici diskriminacije koju je vodio tadašnji šiitski premijer Nuri Al-Maliki. Osim toga, ISIS je opljačkao Centralnu banku čije je sjedište bilo u Mosulu i tako došao do milionskih suma.
Teroristi su 2014. krenuli ka Bagdadu, jer iračka armija je u strahu od ISIS pobjegla i ostavila za sobom najmodernije oružje i tehnologiju. Na osvojenim područjima, Al Bagdadi je proglasio kalifat, preimenovao svoju organizaciju u IS (Islamska država) i tako – za sebe i svoje sljedbenike – stavio postojeće granice van snage. Osim toga, uveo je šerijatsko pravo. Ljudi druge vjere, poput hrišćana ili Jezida, bili su ubijani ili porobljavani. Ginter Majer prenosi da je u pitanju „pokret pobunjenika čiji je jasan cilj okupiranje teritorije – proglašenje kalifata ima enormno dejstvo na čitav islamski svijet.“
Zborište radikalnih muslimana iz čitavog sveta
Mladi muslimani i konvertiti iz čitave Evrope pošli su u Irak i Siriju da se bore na strani IS. Stručnjaci navode da je i iz Njemačke otišlo stotinak boraca. Ne zna se tačno šta oni tamo rade, odnosno, da li zaista učestvuju u borbama. Smatra se da IS ima ukupno 50.000 boraca. „To su ubijeđeni muslimani koji žele da brane svoju braću po vjeri u borbi protiv šiita. IS, osim toga, i dobro plaća svoje borce“, kaže Ginter Majer.
„Islamska država“ je još prije više mjeseci zauzela važna naftna polja, prodaje zaplijenjeno naoružanje, uvodi carine i poreze, dolazi do novca „reketom“ i otmicama. Tako ova organizacija može da se finansira i više nije upućena na podršku bogatih Arapa iz Persijskog zaliva. Procjenjuje se da IS ima dnevni obrt između jednog i tri miliona evra.
Kako zaustaviti napredovanje IS?
„Islamska država“ bez problema može da plati isporuke oružja preko Turske i Libana, i sada već važi kao ozbiljna vojna sila. Ipak, nije joj uspjelo da osvoji i nove teritorije. Tome je doprinijelo više faktora: zapad je naoružao kurdske Pešmerge u Sjeverom Iraku, a i savez arapskih zemalja okupljen oko SAD već mjesecima bombarduje položaje IS.
Kristof Ginter, islamolog sa Univerziteta u Lajpcigu, doduše, sumnja da će „Islamska država“ biti vojno potučena. On smatra da vazdušni napadi mogu da natjeraju islamiste na prostorno povlačenje, ali da ne mogu da unište njihovu ideologiju. I on, poput drugih stručnjaka, vjeruje da samo umjereni suniti mogu pobijediti IS. „Apsolutna većina ljudi tamo je protiv 'Islamske države' i njenog radikalizma“, kaže Udo Štajnbah, rukovodilac berlinskog Centra za Bliski istok i Sjevernu Afriku: „Ako se oni udruže i bolje vojno organizuju, brzo ćemo prisustvovati vojnom porazu IS.“