Irci su rekli "da"

Oko 60 posto Iraca podržalo je na referendumu europski Fiskalni pakt. Bolje rečeno, podršku je dala velika većina onih koji su uopće izašli na birališta. Naime, veći dio birača je isfrustrirano ostao kod kuće. U glasovanju je sudjelovalo manje od 50 posto građana s pravom glasa. Eurozona se može radovati, jer je ostala pošteđena još jednog udarca. "Ne" iz Irske dodatno bi povećalo nesigurnost na ionako nervoznim financijskim tržištima. Kamate na španjolske državne obveznice bi još više porasle, premda su već sada dostigle rekordnu razinu. Dakle, taj scenarij se nije ostvario. Hvala Bogu.

Pobjeda razuma

Irci su odlučili razumno i podržali ratifikaciju Fiskalnog pakta koji bi dugoročno trebao rezultirati većom proračunskom disciplinom i uravnoteženim proračunima u Europi. Ovoga puta su odoljeli iskušenju da na referendumu iz unutarnjopolitičkih razloga kazne svoju vladu. Već dva puta, 2001. i 2008. godine, Irci su iz tih razloga rekli "ne" na referendumima o europskim pitanjima. Ovoga puta su ih premijer Kenny i njegovi saveznici uspjeli uvjeriti. Pa ipak, ovo nije bilo strastveno "da" Europi i mjerama spašavanja, jer je na referendum izašla tek manjina birača.

Irci, teško pogođeni krizom, shvatili su da bi svojim "ne" naštetili sebi samima. Jer, bez podrške Fiskalnom paktu ne bi bilo ni daljnjih kredita iz ostalih članica eurozone, a vjerojatno ni od Međunarodnog monetarnog fonda. Irska je, pored Grčke i Portugala, najviše ovisna o europskoj pomoći jer ne može samostalno dobivati novac na tržištu kapitala. Kriza je u toj zemlji dovela do državnog deficita zbog kojeg je Irska bila prisiljena potražiti pomoć EU-a. No, nasuprot Grčkoj, ovo nekadašnje gospodarsko čudo od zemlje marljivo provodi mjere štednje, pa bi se moglo vlastitim snagama izvući iz poteškoća.

Merkel se može radovati - barem malo

Irsko "da" znači i barem malu podršku njemačkoj kancelarki Angeli Merkel i njezinoj politici za spašavanje eura. Ona sada u prijeporu s francuskim predsjednikom Hollandeom, koji želi promjenu Fiskalnog pakta, u rukama ima argument da su čak i tvrdoglavi Irci pristali ratificirati Pakt. Hollande će morati shvatiti da više ne može promijeniti Fiskalni pakt, nego ga u najboljem slučaju "uljepšati" neobvezujućim dokumentom o inicijativi za gospodarski rast. Na kraju će i Francuska morati ratificirati Pakt, jer će inače prijetiti propast zajedničke valute.

Podrška iz Irske omogućila je kriznim menadžerima iz eurozone samo jedan kratki predah. I ništa više. Jer, odlučujući će biti izbori u Grčkoj 17. lipnja. Ako na njima pobjede snage koje odbijaju proračunsku disciplinu i program štednje, onda bi mogao izbiti kaos. Tada bi bio moguć i izlazak Grčke iz eurozone s teško predvidivim posljedicama za Španjolsku, Italiju, ali i Francusku. S obzirom na slabe gospodarske izglede za Europu, na burzama je već došlo do pada - to nije promijenio ni pozitivan signal iz Irske. I nakon irskog referenduma važi: "Eurozoni i dalje prijeti velika opasnost od raspada." Ta rečenica ne potječe od mene, nego od Ollija Rehna, europskog povjerenika za ekonomske i monetarne poslove. A on bi to trebao znati.

Autor: Bernd Rigert / Andrea Jung-Grimm

Odgovorni urednik: Svetozar Savić