"Dijete mi umire od gladi"

Mračni oblaci nadvili su se iznad izbjegličkog logora Khazer na sjeveru Iraka. TV-snimci pokazuju kako su se, nakon obilnih kiša, pješčane staze između šatora pretvorile u blato. Tu, 40 km istočno od Mosula, na hiljade muškaraca, žena i djece iz ravnice Ninive našli utočište, pobjegavši sa područja ratnih dejstava. Iračanka Umm Rafi to opisuje ovako: "Živimo u blatu i kiši. Nemamo nigdje nešto da kupimo. Nemamo hrane, odjeće, ništa nemamo. Već četiri dana imam jaku glavobolju a nemam ni čaj da popijem."

Grupa djece pokušava da napuni prazne flaše vodom iz velikog plastičnog bureta. Uprkos hladnoće nose kratke pantalone i sandale. Zimsku garderobu su morali ostaviti u kućama, kaže Abu Soud. "Potrebne su nam deke i odjeća, kiša stalno pada a ovdje je puno male djece. Morali smo napustiti svoje kuće bez da smo mogli nešto ponijeti sa sobom. Ponijeli smo samo ono što je na nama. Smrzavali smo se ovog jutra, moja djeca nemaju nikakve odjeće, ništa nemamo da obučemo."

Mosul još pod potpunom kontrolom IS-a

Više od 20.000 ljudi je napustilo svoje domove od početka velike ofanzive protiv "Islamske države" prije dvije sedmice. Mosul je i dalje kompletno pod kontrolom IS-a. U gradu je ostalo oko milion i po ljudi. UN računa sa stotinama hiljada novih izbjeglica, kada se oslobode sva manja mjesta u okolini od vladavine IS-a i kada počne finalna bitka za grad. U izbjegličkim kampovima na sjeveru Iraka već sada skoro da nema mjesta. "Nedostaje i hrane i svega što je potrebno kako bi se ljudima pružila prva pomoć", kaže upravnik izbjegličkog logora Khazar, Razgar Obeid. "Mi smo novopridošlima dali šatore, madrace, deke i hranu. Ali treba nam više hrane i humanitarne pomoći. Stalno smo u kontaktu sa Ministarstvom za prognane i izbjegle, UNHCR-om i drugim organizacijama, kako bismo dobili kontrolu nad situacijom prije svega sada, kada je jako zahladnjelo".

Golim rukama djeca kopaju rupu u zemlji, kako bi bolje pričvrstili plavo-sivi šator. Unutra je nekoliko tankih madraca, na jednom konopcu visi dječija odjeća. Um Rafi drži svoju kćerkicu u naručju i drugom rukom briše suze. "Da nam je samo krov nad glavom, neka četiri zida, pa to nije mnogo. U ovom šatoru živi devet ljudi. Rado bih oprala našu odjeću i nešto skuhala djetetu. Ono samo što ne umre od gladi."