Iranska nafta za rusko oružje?
9. juli 2015Na marginama samita Šangajske organizacije za saradnju, koji počinje u četvrtak 9. jula u Rusiji, predsjednik Vladimir Putin srešće se sa iranskim kolegom Hasanom Rohanijem. Šangajska organizacija sa saradnju je evroazijska platforma, i njeni članovi su Kina, Rusija, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan. Iranska delegacija ima samo status posmatrača. Iako je bilo pokušaja da steknu punopravno članstvo, u tome su ih spriječile međunarodne sankcije.
Rusija i Iran, navodno, planiraju da sklope posao koji se drži u tajnosti. Prema navodima medija, Iran namjerava da isporuči naftu u vrijednosti od 20 milijardi američkih dolara, a da zauzvrat dobije ruske protivvazdušne raketne sisteme S-300.
Ruska nafta iz Irana
Iranski ministar za naftu Bijan Namdar Zanganeh izjavio je za državnu agenciju Tasnim da je još početkom juna o tom projektu razgovarao sa ruskim ministrom za energetiku Aleksandrom Novakom. Ruski mediji prenose da bi Iran trebalo da isporuči 500.000 barela sirove nafte dnevno, a da za to dobije ruski čelik, žitarice i naftne derivate.
Stručnjaci vjeruju da Rusija u toj razmjeni ne mora da plati gotovo ništa, a da će njome ojačati svoj položaj glavnog distributera nafte u centralnoj Aziji. Kina i Indija bi, na primjer, mogle tako da kupe rusku naftu, odnosno da preuzmu isporuku direktno iz Irana, i to bez prethodnog transporta kroz Rusiju.
Sjedinjene Države i Evropska unija ističu da poslove ne bi trebalo sklapati prije ukidanja sankcija Iranu. Situaciju dodatno komplikuju sankcije koje su zapadne zemlje uvele Rusiji, nakon pripajanja Krima. Ali ekonomista i savjetnik Evropske komisije Merdad Emadi smatra da takvi sporazumi ne krše međunarodne sankcije, sve dok se isporučuju „uobičajeni proizvodi“, oni koji nisu obuhvaćeni sankcijama.
S-300 u Ormuskom prolazu?
Iran bi od Rusije trebalo da dobije i moderne protivvazdušne raketne sisteme S-300. „To su isključivo odbrambeni sistemi“, izjavljuje nekadašnji direktor ruske obavještajne službe FSB Nikola Platonovič Patrušev i dodaje da Iran ne može da uz pomoć ruskih raketa ugrozi druge zemlje.
Međutim, moskovski vojni analitičar Pavel Felgenhojer smatra da bi Rusija, isporukom S-300, prekršila sankcije Ujedinjenih nacija. Felgenhojer tvrdi da S-300 nije samo odbrambeni, već i ofanzivni sistem, koji može da se koristi za gađanje brodova, aviona, kao i meta na tlu, i to na daljini od 150 i visini do 27 kilometara.
Ako iranska vojska stacionira S-300 na Ormuskom prolazu, moreuzu između Omana i Irana, to bi ojačalo iranske pozicije u Persijskom zalivu. Prolaz, koji kontroliše Iran, predstavlja najvažnije usko grlo za svjetsku trgovinu naftom, i kroz njega je prošle godine prošlo čak 40 odsto sve nafte potrošene u svijetu.