Iran: Strah režima za vlast

Čini se da pritisak na Iran raste: dva puta u roku od deset dana Islamska Republika se našla na meti ciljanih napada. Prvo, 25. decembra, Rasi Musavi, general Revolucionarne garde, ubijen je u vazdušnom napadu u Siriji. Ovaj 62-godišnjak smatrao se jednim od najviših komandanata i savjetnika brigade Al-Kuds, koja je odgovorna za inostrane operacije.

U dvije teške eksplozije u Kermanu, na jugoistoku Irana, 3. januara poginule su 84 osobe. Napad se dogodio u blizini grobnice Gasema Solejmanija, bivšeg komandanta snaga Al-Kuds tačno na četvrtu godišnjicu njegovog ubistva u napadu američke bespilotne letjelice u Iraku.

Prvobitno se sumnjalo da je napad na generala Musavija zbog njegove preciznosti izveo Izrael – što ta zemlja još nije komentarisala – a nalogodavce eksplozija u Kermanu bilo je teško identifikovati.

U međuvremenu je teroristička organizacija "Islamska država" (IS) preuzela odgovornost za napad u Kermanu. Naime, jedna sunitska grupa je na Telegramu objavila da su dvojica bombaša samoubica, u srijedu tokom obilježavanja četvrte godišnjice smrti iranskog generala Gasema Solejmanija, detonirala svoje pojaseve sa eksplozivom.

Takođe i prema izvještaju državnih medija, iranski istražitelji vjeruju da se radi o dvojici bombaša samoubica.

Puno najava, ali jedva da ima akcija

Vlasti u Teheranu su ranije nemušto okrivile „neprijatelje Irana“ za napade. Predsjednik Ebrahim Raisi je rekao: „Uz Božiju dozvolu, ruka božanske osvete pojaviće se u pravo vrijeme i na pravom mjestu“.

Ali, prijetnje iz Islamske Republike mogu se čuti uvijek iznova. Poslije ubistva Gasema Solejmanija prije četiri godine, režim mula je najavio „tešku odmazdu” Vašingtonu. Ali, „odmazde“ nije bilo do danas.

Trenutno je slična situacija i sa ratom u Pojasu Gaze: Teheran je više puta u proteklih nekoliko nedjelja najavljivao da će i vojno podržati Hamas. Posebno je ministar spoljnih poslova Hosein Amir-Abdolahijan više puta naglašavao da niko ne može da garantuje da se sukob neće proširiti ako Izrael „nastavi sa napadima na bespomoćno stanovništvo Pojasa Gaze". Do sada, međutim, djela nisu pratila riječi Irana.

Prema „Global Firepower Index-u”, ne može se isključiti da će se, druga najjača vojna sila na Bliskom istoku umiješati u sukob Izraela i Hamasa i proširiti ga na regionalni rat. Ali postoje dobri razlozi da se vjeruje da će režim mula nastaviti da se suzdržava i da će se oslanjati na druge pripadnike „osovine otpora“ da se prihvate oružja.

Bez podrške stanovništva

Jer, unutrašnja politička situacija u Iranu je sve samo ne stabilna. Većina stanovništva najvjerovatnije ne bi podržala učešće u ratu. Od gušenja „Zelenog pokreta“ poslije izmanipulisanih predsjedničkih izbora 2009. godine, u zemlji se iznova čuje slogan „Ne za Gazu, ne za Liban, žrtvujem svoj život za Iran“.

Pozadina slogana je da režim u Teheranu sponzoriše strane saveznike kao što su libanski Hezbolah, jemenski Huti i palestinski Hamas velikim sumama novca – u slučaju Hamasa to je oko 30 miliona evra mjesečno – ali istovremeno krije da najmanje dvije trećine Iranaca žive na granici siromaštva.

Iako postoji empatija za patnju Palestinaca u Islamskoj Republici, broj onih koji se protive posredničkom ratu, koji bi sponzorisala vlada da bi održala sopstvenu moć i ideologiju, stalno raste – upravo zato što su im džepovi prazni.

Očekuje se slab odziv na izborima

Činjenica da je podrška režimu svakim danom sve tanja nije bila evidentna samo u višemjesečnim protestima nakon smrti Kurdkinje Jine Mahse Amini u septembru 2022. godine, koji su pogodili sve društvene slojeve i provincije. Poziv koji je šef države uputio u utorak da se izađe na izbore za parlament i Savjet eksperata 1. marta takođe odražava nesigurnost iranskog rukovodstva. „Svako ko se protivi izborima suprotstavio se Islamskoj Republici i islamu, “ rekao je ajatolah Ali Hamneji prijetećim prizvukom, znajući dobro da se može očekivati negativan rekord u odzivu birača.

Uostalom, Mohsen Bagher-Zadeh, direktor državne kancelarije za „Mjere i rješenja za sutra“, već je početkom decembra rekao da, prema istraživanjima, do 90 odsto građana ne želi da glasa. Ubrzo nakon toga, reformski političar i novinar Abas Abdi takođe je govorio o očekivanoj izlaznosti birača od samo 15 odsto.

Hamneji želi da zadrži svoju moć

Ako Iran pak odluči da se uključi u vojnu akciju protiv Izraela uprkos najvjerovatnijem nedostatku podrške sopstvenog stanovništva, to bi predstavljalo veliki rizik za njegovo rukovodstvo. Jer, tada bi snage koje rade na promjeni sistema u zemlji mogle da ojačaju.

Pošto revolucionarni vođa Hamneji ne brine ni za šta drugo do da obezbijedi sopstvenu vlast – a time i postojanje Islamske Republike – Iran će vjerovatno nastaviti da izbjegava rizik učešća u sukobima.

Autor: Ulrih Pik, SWR

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu