Crna Gora: Zakon će biti sproveden
14. februar 2020
Dojče vele: Gospodine Bogdanoviću, u Crnoj Gori već nedjeljama traju protesti protiv novog Zakona o slobodi vjeroispovesti. Od kako je taj zakon usvojen krajem decembra, desetine hiljada sveštenika, vjernika i pristalica Srpske pravoslavne crkve izlaze na ulica i zahtijevaju da se on ukine. Da li vas to čini nervoznim?
Aleksandar Bogdanović: Prije svega moram da kažem da trenutni protesti potvrđuju demokratski kapacitet Crne Gore. Vjerske zajednice, nekoliko političkih partija i dio stanovništva imaju pravo da javno izraze nezadovoljstvo i sve dok su ovi protesti mirni, niko ih, a ponajmanje vlada, u tome ne može spriječiti.Sa druge strane, mi moramo da uradimo ono što su prije nas uradile gotovo sve evropske zemlje, a to je da uklopimo crkvu u sistem i da regulišemo pitanja na koja se odnosi zakon o vjerskim slobodama. Stav crnogorske vlade je tu jasan: Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je kao svi drugi izglasan i stupio na snagu, biće sproveden. Mi garantujemo da prava nijedne strane na koju se odnosi novi zakon neće biti povrijeđena ni na koji način. Zakon nije upravljen ni protiv Srpske pravoslavne crkve, ni protiv drugih vjerskih zajednica. Glavno pitanje je zbog čega Srpska pravoslavna crkva do danas odbija da se registruje u Crnoj Gori? Mi prosto želimo da zamijenimo stari zakon, koji je donesen 1977, jednim modernim zakonom, koji je u skladu sa evropskim standardima. Vidjeli ste da je Venecijanska komisija (savjetodavno tijelo pri Savjetu Evrope — DW) podržala taj zakon. I mi mislimo da će donijeti boljitak svim građanima Crne Gore.
Ali da li vjerujete da je hapšenje novinara tokom protestne akcije doprinijelo smirivanju situacije?
Željeli smo da pokažemo da zakoni naše zemlje moraju da se poštuju. Ako se čine krivična djela, država mora da interveniše. I želim da naglasim da će novim zakonom obje vjerske zajednice (Mitropolija Crnogorsko Primorska-MPC i Srpska Pravoslavna crkva-SPC) i njihovi vjernici moći i dalje da raspolažu svojim crkvama, isto kao i do sada. Tu nema nikakve dileme. Mi smo sekularna država i poštujemo prava svih građana na vjersku slobodu. Međutim, ta sloboda i pravo na zaštitu svojine su dvije različite teme. Moramo da regulišemo imovinske odnose, tako što ćemo razjasniti činjenično stanje i provjeriti da li je nešto urađeno na protivzakonit način.
Ipak, crnogorska vlada ima zakonsku obavezu da štiti novinare i njihove izvore i javno se zalaže za slobodu medija i mišljenja. Kako se to uklapa sa najnovija hapšenjima?
Što se tiče Zakona o medijima i novih zakonskih odredbi, koje su usvojene u vladi i o kojima će se uskoro raspravljati o parlamentu, pokušaćemo da uspostavimo jedan novi mehanizam. Neodgovorni sadržaji u jednom dijelu medija u posebno napetoj situaciji, lažni sadržaji koji su prijetili da izazovu ozbiljnu društvenu krizu su nas ubijedili da je prosto neophodno da se preduzmu mjere u toj oblasti. Ako neki medij, kao pouzdan izvor, pokušava da širi paniku i nemir, na primjer tako što prenosi lažne informacije nekog stranog diplomate, onda to sigurno nije odgovoran pristup temi. Zbog toga država mora da reaguje ako bilo ko čini krivična dela.
Razlike između Crnogoraca i Srba su takođe kontroverzno pitanje. Dio tog pitanja je i zajednički jezik, koji se naziva različitim imenima. Da li se tako može ojačati kulturni i politički identitet?
Vi znate da je crnogorski jezik zvanični jezik u Crnoj Gori. U zvaničnoj upotrebi su i srpski, bosanski, hrvatski i albanski. Značajan dio stanovništva govori crnogorski i ja vjerujem da tu nema nikakvih kontroverzi. Kao što znate, raspad bivše Jugoslavije je pokrenuo brojne lingvističke promjene u regionu. Jezik koji se nekada nazivao srpskohrvatski je najprije preimenovan u Srbiji i postao srpski jezik. Onda je jezik u Hrvatskoj zvanično nazvan hrvatski. Na kraju je taj isti jezik u Bosni i Hercegovini zvanično nazvan bosanski. Vjerujem da Crna Gore ima isto pravo. Jedna suverena država i njeno stanovništvo imaju pravo da sami koriste taj jezik, isto kao i druge zemlje u regionu.
Gospodine ministre, nedavno ste izjavili da se ljudi stalno doseljavaju iz Srbije u Crnu Goru. Kažete da se njihov broj utrostručio u posljednjih 20 godina. Kakve to ima posledice?
U Crnu Goru dolazi veliki broj ljudi iz cijelog regiona, ne samo iz Srbije, i za to postoje različiti razlozi. Najveći broj traži poslove u turističkoj ili građevinskoj industriji. Rekao bih da nisu nezadovoljni ni uslovima rada ni tretmanom u Crnoj Gori. Građani Srbije su oduvijek bili dobrodošli u Crnoj Gori, i ne samo iz Srbije, već i iz drugih zemalja. To se neće promijeniti. Što se tiče vašeg pitanja, ovdje se ne radi samo o imigraciji. Radi se mahom o građanima Crne Gore koji se tokom popisa stanovništva izjašnjavaju kao Srbi. Takvih ljudi danas zaista ima više nego 1991. ili ranije i to jasno pokazuje da li su Srbi u Crnoj Gori ugroženi. To navodno ugrožavanje Srba je propaganda koju šire određene političke grupe i mediji. Naravno da nisu ugroženi i niko neće reći Srbima u Crnoj Gori, niti bilo kojim drugim narodima, da ovdje za njih nema mjesta. Crnogorci su, nažalost, mogli da čuju takve poruke tokom posljednjih dana i nedjelja u susjednim zemljama.
Kako ocjenjujete poziciju albanske manjine i njihovu zastupljenost u politici?
Pripadnici albanske manjine su, isto kao i svi drugi narodi, podjednako važni u crnogorskom društvu, Mi imamo puno povjerenje u koncept civilnog društva. Predstavnici albanske manjine su tradicionalno zastupljeni u crnogorskoj vladi, i mi smo na to veoma ponosni. To je potvrda da albanska manjina priznaje sve vrijednosti današnjeg crnogorskog društva i daje mu značajan doprinos. Crna Gora je multikulturalna, mutlietnička, multikonfesionalna zemlja. Te vrijednosti za nas imaju ogroman značaj. Uz to mogu da kažem da Albanija i Crna Gora imaju izuzetno dobre diplomatske odnose.
Razgovor vodio novinar DW-a Robert Schwarz (Robert Švarc).