Ima li Zapadnog Balkana u programima njemačkih partija?

Posljednje putovanje kancelarke Angele Merkel u inostranstvo trebalo bi da je odvede na Balkan i to u Tiranu i Beograd.

To je snažan signal da najmoćnija političarka Evrope šesnaestogodišnji mandat završava posjetom regionu kojem je davno obećan prijem u Evropsku uniju, ali je i dalje u čekaonici.

Uprkos velikim riječima o „evropskoj perspektivi“, koje se još uvijek izgovaraju u diplomatskim prigodama, programi njemačkih stranaka pred izbore 26. septembra vrlo skromno i uvijeno govore o toj „perspektivi“. Zapravo, nijedna jedina stranka ne navodi eksplicitno da će se zalagati za punopravno članstvo Srbije, BiH i drugih susjeda u EU.

„Zapadni Balkan nije prioritet za njemačku spoljnu politiku, pa ni za EU. To je već godinama jasno. U Berlinu već dugo godina prevladava stav da je regionalni prioritet stabilnost, pa šta god to značilo“, kaže za DW kanadski politolog, porijeklom iz Sarajeva, Jasmin Mujanović.

- pročitajte i ovo:  Balkan: Zašto Merkel ne priča o problemima?

Šta piše u programima?

Novinar DW-a je analizirao programe šest vodećih njemačkih partija, sastavljene za predstojeće parlamentarne izbore (26. septembar). To su obimni dokumenti, obično od sto do dvjesta stranica, gdje svaka stranka navodi kakvu bi politiku na raznim poljima vodila ukoliko dobije povjerenje građana.

Socijaldemokrate, prema anketama vodeća snaga koja će, kako trenutno stvari stoje, dati idućeg kancelara, regionu u programu posvjećuje ovih par rečenica: „Susjedstvo Evrope na jugu i istoku obilježeno je krizama i rastućim uticajem drugih država. Ovim izazovima EU mora da priđe novim konceptom evropske susjedske politike. Integrisaćemo zemlje Zapadnog Balkana.“

Ne precizira se kakav je to „novi koncept“ susjedske politike, ni šta znači „integracija" zemalja Zapadnog Balkana.

Demohrišćani odlazeće kancelarke Angele Merkel navode ovoliko: „Zalažemo se da dalje intenziviramo vezivanje država Zapadnog Balkana za EU, jer su bezbjednost i stabilnost neposrednog susjedstva od velikog interesa. Ipak, unutrašnja kohezija EU ne smije biti oslabljena prijemom novih članica. Zemlje kandidati moraju ispuniti sve pristupne kriterijume."

Sličnu formulaciju – prvo unutrašnje jačanje i reforme EU, a proširenje možda nekad – posljednjih godina koristi francuski predsjednik Emanuel Makron, zbog čega je povremeno kritikovan iz Berlina. Ali sada kao da se i Demohrišćani priklanjaju toj retorici.

- pročitajte i ovo:  "Zapadni Balkan iziskuje mnogo angažmana i strpljenja"

Zeleni i AfD najkonkretniji

Stranka Zelenih se zalaže za više odgovornosti u susjedstvu EU i jedina uopšte pominje mogućnost proširenja. „Politika proširenja EU je uspešna priča koju hoćemo da nastavimo. Zato se zalažemo za konkretne napretke u evropskim integracijama zemalja Zapadnog Balkana."

Zeleni u programu nabrajaju reforme u pogledu demokratije, pravne države, borbe protiv korupcije, zaštite manjina (posebno Roma), pomirenje i procesuiranje ratnih zločina.

Od konkretnih koraka na kojima bi radili, ali bez detalja kako to misle da sprovedu, navode se vizna liberalizacija za Kosovo, napredak dijaloga Beograda i Prištine, početak pregovora EU sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, stvaranje građanskog društva u BiH... Zeleni takođe odbacuju novo povlačenje granica po etničkim principima.

Desničarska Alternativa za Njemačku jedina jasno kaže da je protiv proširenja EU: „Zapadni Balkan je važan dio Evrope i sve više postaje interesna sfera stranih sila. Zarad stabilizacije, zalažemo se za privilegovano partnerstvo sa zemljama regiona. Bezbjednosna saradnja sa njima mora da se produbi s obzirom na migraciona kretanja. Striktno odbijamo proširenje EU."

Njemački Liberali i Ljevica u programima ne pominju Zapadni Balkan.

pročitajte i ovo:  Slovenački šef diplomatije: "Neangažovanje EU na Balkanu je strateški opasno"

Proširenje u dubokom ledu

Za region se, dakle, redom predviđaju „integracija“, „intenziviranje vezivanja za EU", „konkretni napreci" i „privilegovano partnerstvo". U pitanju su „formulaične sintagme“, to jest već odomaćene i rutinske formulacije, tumači Aleksandra Salamurović, lingvistkinja koja se na Univerzitetu u Jeni bavi analizom jezika politike i medija.

„Diskurs proširenja EU se ni konceptualno ni jezički ne razvija, a samim tim se i na planu konkretne političke akcije ništa ne mijenja“, kaže Salamurović za DW. „Kvantitativna lingvistička analiza programa najznačajnijih partija pokazuje da se Zapadni Balkan pominje vrlo rijetko, dok su drugi geopolitički regioni od mnogo većeg značaja, na primjer takozvani globalni Jug.“

Prema posljednjim anketama djeluje da bi novu vladajuću većinu mogli da čine Socijaldemokrate i Zeleni, kao u vrijeme Gerharda Šredera i Joške Fišera. No ovog puta bi im trebao i treći partner, i neizvjesno je da li bi to mogli da budu Liberali ili Ljevica.

Politolog Jasmin Mujanović dodaje da su političari u regionu odavno shvatili da je proširenje EU zaustavljeno, pa su se okrenuli „novim sponzorima“ poput Rusije, Kine i Turske, te nekim starim projektima u novom ruhu, kako on vidi takozvani „srpski svijet“. Možda bi, dodaje Mujanović, za BiH, Crnu Goru i Kosovo bilo bolje da Zeleni prevladaju u Ministarstvu spoljnih poslova, jer geopolitičke pozicije Socijaldemokrata naziva „gotovo rusofilskim".

Naši sagovornici su ipak saglasni – kod god da dođe na vlast, to neće značiti nikakve tektonske promjene u njemačkoj politici prema Zapadnom Balkanu.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu