Ikona - ogledalo Boga

Ikona Svetog Save – rad studenta jedinstvenog Studija crkvenog slikarstva i umjetnosti u Doboju, a pri Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu „Sveti Vasilije Ostroški“ u Foči. Upravo taj Odsjek bori se za opstanak nakon što je katastrofalna poplava 2014. godine u potpunosti uništila prostorije koje su mu dodijeljene na korištenje.

Izrada ikona još uvijek je u vezi sa zbirkom ikonopisnih pravila iz 14. stoljeća – Erminiju, u kojoj su navedeni opisi svetaca i odežda koje nose. Bitan proces u izradi ikona stoga je i njihovo preslikavanje, kako bi se izučili i sami pokreti starih majstora.

Prije nego što pristupe izradi cjelokupne ikone, studenti ikonopisa prvo izučavaju slikarsku anatomiju, potom prelaze na uvježbavanje pojedinih dijelova ikone. Kad usavrše slikanje svih dijelova, prelaze na izradu ikone.

Mišo Damjanović, student 4. godine, kaže da jako voli studij koji je odabrao, jer je dobio spoj teologije i umjetnosti, što je oduvijek tražio. Želi osjetiti „šta znači biti umjetnik i kako iz tih iskonskih korijena iz Vizantije naučiti osnove“ koje može primijeniti u bilo kojem umjetničkom pravcu. Kaže da mu je ljepljenje zlata najteže.

Boje za izradu ikona i danas se pripremaju iz pigmenata, prema starim recepturama. Nakon što se na drvenu ploču nanosi emulzija s tutkalom, za konzervaciju drveta i postojaniju sliku, pigmenti se miješaju s jajima, te se boja tankim kistom, preciznim i odmjerenim pokretima, nanosi na ploču.

Za izučavanje ikonopisa, osim ljubavi i duhovne pripremljenosti, neophodno je i strpljenje. U procesu učenja jedna ikona se postepeno izrađuje više puta prije finalne verzije, baš kao što je slučaj sa ikonama Sv. Jakova i Sv. Teone.

Posljednje pri izradi ikone je potpisivanje prikazanog sveca. Tako su nakon više mjeseci predanog vježbanja dovršene ikone Sv. Jakoba i Sv. Teone.

Upravo zbog specifičnosti izrade boje, ali i same izrade ikone, pri kojoj ikonopisac mora postići određeni duhovni mir, pravoslavne ikone plijene svojim izgledom i vjerodostojno i živopisno prikazuju likove svetaca, kao i biblijske prizore.

Osim izrade ikona, studenti Odsjeka za crkveno slikarstvo i umjetnost obučavaju se i u drugim tehnikama, poput izrade mozaika. Radi se polako i oprezno, kako prašina prilikom rada s kamenom ne bi zasmetala kolegama koje rade na izradi ikona.

Pri izučavanju izrade mozaika, na početku se izrađuju tek jednostavni uzorci, kako bi studenti naučili osnovne kombinacije i jednostavnije forme uklapanja sitnih kamenih kockica. Nakon toga, prelazi se na složenije forme, izradu likova svetaca i biblijskih prizora u mozaiku u boji.

Baš kao što se i kod izrade ikona kreće od samog početka – pripreme drvene podloge i boja, tako se i pri izradi mozaika kreće od izbora i pripreme kamena, te njegovog sječenja na potrebnu veličinu.

Izrada mozaika u hrišćanstvu ima gotovo jednaku važnost kao i izrada ikona, a sam mozaik često i predstavlja ikonu u kamenu.

Vješt umjetnik lako će pronaći podlogu za svoje djelo, a studenti Odsjeka za crkveno slikarstvo i umjetnost uče slikati i na jajima. Oslikanim jajima, baš kao i ikonama koje izrađuju, zadivljuju publiku na izložbama koje povremeno priređuju po gradovima BiH.

Za izradu ikona posebno je važan duhovni aspekt, a za teološku izobrazbu zadužen je dr. Vladimir Stupar, teolog, sveštenik, starješina Saborne crkve u Sarajevu. „Božije prisustvo među ljudima najbolje se oslikava kroz pravoslavnu ikonu“, kaže Stupar.

Akademski profesor Mirko Toljić sa studentima ima poseban odnos. Razgovara s njima o slikarskim tehnikama i uči ih starom ikonopisnom zanatu, ali razgovaraju i o ličnim problemima, kako bi ih što prije riješili i bili spremni u potpunosti se posvetiti izradi ikone.